Proteklih nekoliko dana bila mi je darovana baš posebna milost biti na hodočašću u Rimu i Vatikanu. Danas je moje srce toliko puno svega doživljenog da mi se čini kako bi svaka riječ kojom bi željela opisati te trenutke bila preslaba, nedovoljna i blijeda. Doista je potrebno nekako, u svojoj nutrini, prebirati po obilju tog bogatstva, poput glazbenika koji nježno prebire žice svog instrumenta i upija melodiju koju nastaje. U tom povijesnom gradu okupio se “cijeli svijet”, milijuni ljudi slijevaju se svakog trena pred baziliku sv. Petra, mali i veliki, djeca i stari, crni i bijeli, bolesni i zdravi, radosni i tužni…
Pitam se: “Što to traže? Koga to traže? Što ih to “privlači” na ovo mjesto? U konačnici, pitam samu sebe: “Zašto sam danas ja ovdje? S kojom čežnjom ja dolazim?”. Čovjek je više nego ikad gladan čuti: “Mir tebi, dragi brate, draga sestro! Dragocjen si i vrijedan! Nemoj nikada dopustiti da ti sumnja obuzme srce, nego budi čovjek nade. Budi onaj koji ima cilj, koji zna kamo i kome ide.”
Zastajući pred monumentalnošću građevina, kipova, bogatošću uresa, pogleda uprta prema visokim, bogato oslikanim svodovima i kupolama, čovjek se na trenutak osjeti nekako malen, sitan, neznatan, a istovremeno silno veličanstven i počašćen, jer doživljava da je dio te Ljepote i da upravo tu pripada i da Ga Stvoritelj toliko ljubi da mu sve svoje najbolje i najljepše daje i to mu tako veličanstveno pokazuje na svakom koraku. Svako putovanje, svako hodočašće obilježeno je pokretom, hodanjem…
Potrebno se pokrenuti, krenuti ka promjeni života, zakoračiti odvažno naprijed unatoč izazovima koji su pred nama, ostavljati ono staro i nevaljalo i promatrati kako nastaje nešto novo, dobro, lijepo. Svaki put dobiva smisao onda kada vodi pravom i istinskom cilju. I naš život je upravo jedno takvo putovanje u kojem iz dana u dan hodimo, otkrivajući smisao u svemu što nas okružuje i živeći u nadi da idemo prema onome koji nas neizmjerno ljubi i čeka.
Dragi prijatelju, želim ti da svaki tvoj korak, svaki trud i napor koji činiš urodi bogatim plodovima duha, da budeš strpljiv i ponizan, marljiv i ustrajan, odvažan i hrabar, da ljubiš sebe i one oko sebe, da imaš jasan cilj i nepokolebljivu vjeru! A kada dođu trenuci da zastaneš pod težinom života, ne daj se obeshrabriti, podigni glavu i sjeti se kome pripadaš. Stvoritelj je s tobom i On će te nositi dalje jer svi smo mi njegova djeca i On nas najbolje zna što je baš svakome od nas potrebno!
Born in Zagreb. Married, mother of two children. By profession master of social work, employed at the Retirement Home in Zagreb. As a high school student, in 1998 she came to the Centre for Spiritual Help in Zagreb seeking help in dealing with her own existential fears. At the same time as going to hagiotherapy, she participates in seminars for new evangelization and since then she has been inextricably linked to the activities of the Community Prayer and Word and the Centre for Spiritual Help in Zagreb, where she has been a volunteer since 2000. She is currently working as a hagioassistant.
