Piše: Katica Kumpović, 2. točka formacije
Godine 2012., kada sam jednog utorka uključila HKR i poslušala emisiju koju je vodio profesor Ivančić, moj se život počeo mijenjati. Bio je to svećenik koji o Isusu govori drugačije, kao da druguje s njime, najviše me oduševilo kad je rekao kako Isus uvodi u slobodu i da možemo stalno biti s Isusom. Čekala sam utorak za utorkom, da opet čujem čovjeka koji govori uvjerljivo, koji govori kako s Isusom možemo promijeniti naš život.
Čula sam od tog čovjeka da treba zavoljeti prvo sebe, biti sebi važan, da sam dragocjena, da me Otac voli. Sve ono što je meni bilo drugačije, ali privlačno i željela sam to provesti u svom životu.
Malo po malo, mislila sam da se moj život posložio, suprug se odrekao ovisnosti, djeca završila fakultete. Prihvaćala sam sve što mi je život donosio i mislila da na taj način mojim popuštanjem bit će svima dobro i da je u tome rješenje. Slušajući emisiju svakog utorka spoznala sam da nemam sebe, ali i da mojim strahovima, mojim pristajanjem uz različita poniženja zapravo propadam i da je moja duša ranjena i bolesna.
Uputila sam se u Centar za duhovnu pomoć. Bila sam dva puta i hagioasistentica me uputila na studij. Poslušala i otišla na V. studij i zatim nastavila na preostala tri. Kroz studij, seminare i lijekove koje sam primjenjivala počeo se mijenjati moj život, postala sam drugačija, strahovi su odlazili, tjelesne bolesti su bile u manjem obliku, terapije su smanjene, a neke i prekinute.
Nisam mogla ne otići na studije, duhovne vježbe u šutnji, poslije preminuća profesora na susrete ZMR, sve što je po toj karizmi bilo mi je privlačno i dragocjeno, mijenjala sam se i bila radosnija.
Za mene Bog nije više dalek On je sad moj nježni Otac, Isus moj otkupitelj i spasitelj.
Duh Sveti djelatni koji sve stvara i koji daje samo ono što je dobro, svijetlo koje me vodi, milost koja me čuva. Tako sam ja sada dragocjena miljenica Božja.
Nakon dosta godina krenula sam u formaciju, odazvala sam se tako da sam rekla da krećem pa do kuda stignem. Ja sada živim kvalitetnije jer su velike promjene ne samo u meni nego i u mojoj obitelji. Želim da ta Božja Riječ koja je mijenjala mene i moju obitelj promijeni i još nekog. Odazivam se Isusu kada mogu i u čemu mogu, u ovim malim djelima koje činim i zahvaljujem Isusu na svemu što je učinio i što čini za mene.
Veliko hvala za čovjeka profesora Ivančića koji je oživio tolike ljude. Taj divan čovjek je mene je naučio voljeti sebe, voljeti Isusa, voljeti domovinu. Hvala profesore.
Uvijek iznova doživim koliko mi je ova karizma dragocjena. U ovoj zajednici su ljudi koji znaju kako spasiti i podići čovjeka. Kroz duhovnost u kojoj sam sada, dobila sam dragocjene upute kako rasti u duhu. Doživjela Oca kao nježnog tatu, Duha Svetoga koji okuplja, stvara nikad nisi sam.
Prije sam bila zagledana najviše u Isusa, sada su mi bliski Otac i Duh Sveti.
