Piše: Sanja Popadić
Kako je teško ostati dosljedan u svojim odlukama, naumima i planovima. Veliki smo sanjari i volimo sanjariti, pričati o našim snovima i razglabati u beskonačnost kako ćemo mi jednoga dana nešto napraviti, umjesto da krenemo, da se trgnemo i nešto napravimo.
Vrlo često to ostaje samo na pričama i nikako da prijeđe u djelo, a da bi zamišljeno i ostvarili potrebno je krenuti. Isprva se uvijek sve čini besmisleno, kao da ne postoje nikakve šanse za uspjeh, da nemamo vremena za takvo nešto, kako to neće nikome biti od koristi. Treba se oduprijeti takvim mislima.
Ako imaš viziju, ideju, odmah kreni, svaki dan je prilika da rasteš i napreduješ.
Moraš se prvo odlučiti da ćeš ustrajati i nećeš odustati, a nakon toga postani svjestan da ako želiš postići velike stvari moraš se naučiti odricati svega onoga što te sputava na putu ostvarenja. Pripremi se na to da će biti teško i da ćeš htjeti neprestano odustajati jer će ti biti naporno.
Nailazit ćeš na mnoge prepreke, bilo probleme, brige, namrgođena lica bližnjih i ljudi koje se nisu ostvarili pa niti ne znaju kako je to kada si se odlučio na težak i mukotrpan put koji iziskuje puno truda, rada i odricanja. Oni će ti vrlo često iz vlastite dosade i viška vremena postavljati prepreke na putu, sputavati te, ali ne brini se jer i oni imaju važnu ulogu u ostvarenju tvoga cilja.
Počni na sve gledati s pozitivnog gledišta, pronađi u svemu dobro jer i ljudi su itekako potrebni i vrlo važni na tvome putu ostvarenja. Kako ljudi koji te podižu i hrabre tako i ljudi koji te obeshrabruju i bivaju preprekom. Takvi ljudi ti mogu samo koristiti jer te mogu više uzdići nego oni koji te hvale jer ćeš postajati uz njih bolji, oni će te nagnati da postaneš savršeniji i da očvrsneš, probudit će u tebi možda prkos koji će ti samo pomoći.
Koliki ljudi su se pokrenuli i trgnuli, ne jer su htjeli, već radi toga jer su ih život, okolnosti i drugi ljudi prisilili na to. Iz velike patnje i muke se na kraju rodila ideja, htjeli su nadići to, a vjera u dobro i uspjeh ih je gurnula naprijed. Gledali su u cilj, a ne u ljude koji su ih obeshrabrivali. Takvi ljudi su im samo jačali želju da uspiju i postignu nešto veliko.
Trebamo biti zagledani u ono što želimo ostvariti i koračati prema tome. Ali to nećemo moći postići ako se ne razvijamo.
Ne mogu biti vrhunska umjetnica ako ne slikam, ne mogu biti vrhunska spisateljica ako ne pišem. Sve ono u čemu želim biti vrhunska, moram na tome svakodnevno i mukotrpno raditi. Kao kada sviramo neki instrument, možemo ga nekada ne svirati, ali da bi razvili talent moramo se truditi i odricati. Bez toga nam nema napretka.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
