Piše: Sanja Popadić


Kako je teško svladavati taj umor koji te stalno vuče prema dolje, taman kada si sve pripremio, posložio i spreman si nešto napraviti, dolazi u susret napast zvana umor. Samo se odjednom javi, nimalo pozvana i očituje se kroz tijelo.

Počinjem sve više tonuti i prvo nastupa bezvoljnost. Pomislim pa otkuda sada ovo, taman sam mislila biti korisna, završiti nešto a kada ono, ne mogu se pokrenuti od umora. Tijelo ne želi popustiti pa me stalno podbada i sugerira: nemoj više to raditi, prilegni malo i odmori se. Samo što ne pokleknem ali se onda sjetim Isusovih riječi: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ (Mt 11,28).

Govorim sebi, e pa neću sada odustati, idem sve to Isusu predati i odmoriti se. Moja duša neka se odmara u njemu, pa će i moje tijelo i psiha naći odmora. Jedini pravi odmor i jest biti uronjen u dobrotu, istinu, ljubav i ljepotu. Ne postoji ljepši odmor jer tada se odmara i duša ali i kompletan čovjek, njegovo tijelo, psiha, misli, sve se obnavlja i postaje pročišćeno i odmoreno.

Spavanje ne znači da smo odmorni i bez obzira koliko mi spavali to ne znači da smo se odmorili jer tek tada ljudi postaju umorni. Duh uvodi u aktivnost i mi se odmaramo kada radimo a kada tijelo preuzme inicijativu tada postajemo tromi i pospani. Tada smo umorni jer nismo napojili dušu na izvorima Dobrote. Isus jedini daje istinski odmor i zato se svakodnevno hranim i napajam tim nepresušnim izvorima koje mi samo on može dati. Isus je rekao: „Tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada“ (Ivan 6,35).

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.