Pripremila: Iva Maričić
Četvrtoga dana X. međunarodnog evangelizacijskog i hagioterapijskog susreta Zajednice Molitva i Riječ sudionici su promišljali o djelovanju Duha Svetoga u životu Zajednice, formaciji njezinih članova, u evangelizacijskom poslanju te praktičnoj primjeni hagioterapijskog rada s osobama u potrebi.
Voditelji seminara, Silva Vrdoljak, teologinja, hagioasistentica i mentorica hagioterapije, te Ivica Lulić, predsjednik Matične vrhovne uprave ZMR-a, evangelizator i vjeroučitelj, svojim su izlaganjima potaknuli sudionike na preispitivanje osobnoga puta formacije, otvorenosti Duhu Svetomu i odgovornosti za življenje karizme Zajednice Molitva i Riječ.
Ivica Lulić naglasio je da je za autentično življenje karizme potrebna temeljita i korjenita osobna promjena svakoga člana Zajednice. Takva promjena zahtijeva vrijeme, svakodnevno opredjeljivanje i spremnost na preispitivanje vlastitoga angažmana. Istaknuo je da Duh Sveti nije neosobna energija ni sila, nego Osoba kojoj se čovjek otvara u vlastitoj duhovnoj dinamici.
Govoreći o nužnosti reevangelizacije i nove evangelizacije unutar Crkve, Lulić je istaknuo da se djelovanje Duha Svetoga prepoznaje po plodovima: u djelima ljubavi prema čovjeku u potrebi, izdavaštvu i pisanju, osnivanju zajednica, oživljavanju kućnih Crkava i drugim oblicima služenja. Hagioterapiju je pritom predstavio kao konkretan čin ljubavi prema suvremenom čovjeku, a formaciju u Zajednici kao put prema sve dubljoj otvorenosti Duhu Svetomu.
U nastavku je pročitano pismo talijanskog ogranka Zajednice Molitva i Riječ. U njemu je istaknuto da je prije dvadeset godina prof. Tomislav Ivančić prvi put došao u Foggiju i ondje održao seminar, iz kojega je nastala zajednica koja je i danas živa i aktivna. Djelovanje se proširilo na Bari, Genovu i Rim, a članovi se redovito susreću, sudjeluju u edukacijama i online seminarima koje organizira Matična vrhovna uprava.
Svoje iskustvo rasta u Zajednici posvjedočio je i svećenik iz Irske John Egan. Govorio je o izazovima svećeničkog života, važnosti Božje riječi u trenucima kušnje te o potrebi da se čovjek ne hrani negativnostima, nego da i vlastite slabosti promatra kao prostor u kojem se može očitovati Božja snaga. Istaknuo je da zajednica u Irskoj, uz vodstvo iz Zagreba, prolazi formacijske korake svjesnosti, predanja i otvorenosti Duhu Svetomu.
U hagioterapijskom dijelu programa uslijedila su svjedočanstva mentora hagioasistenata o praktičnoj primjeni hagioterapijskog rada. Silva Vrdoljak govorila je o ponašajnim ovisnostima, osobito o vezanosti uz tehnologiju i društvene mreže. Kroz anonimiziran primjer pojasnila je kako se u hagioterapijskoj perspektivi promatraju ranjenost dostojanstva, osjećaj krivnje, gubitak nutarnje slobode i narušeni obiteljski odnosi. Sudionike je pozvala na osobno preispitivanje vlastitog odnosa prema medijima, odgovornosti i slobodi.
Ana Matković, biskupijska povjerenica za pastoral braka i obitelji, voditeljica Centra Pro vita et familia Požeške biskupije, hagioasistentica i psihologinja, govorila je o hagioterapijskom praćenju osobe opterećene ovisnošću o kocki. Naglasila je važnost obnove dostojanstva, prepoznavanja vlastitih talenata, preuzimanja odgovornosti i zamjene štetnih navika dobrim i korisnim navikama. Prema njezinu svjedočanstvu, promjena pogleda na vlastiti život otvorila je osobi prostor za novu životnu perspektivu.
Ana Perišić iznijela je iskustva hagioterapijskog rada s odraslim osobama koje nose posljedice ratnih trauma u obiteljskom okruženju. Govorila je o ranjenoj savjesti, teškoći praštanja, narušenom povjerenju, osjećaju bezvrijednosti i potrebi otkrivanja osobnoga poslanja. Naglasila je da je u hagioterapijskom radu važno pomoći osobi otkriti vlastitu vrijednost, originalnost i talente kako bi mogla slobodnije živjeti vlastiti poziv.
Hagioasistentica Zrinka Šarić govorila je o grupnom hagioterapijskom radu s članovima obitelji osoba pogođenih različitim oblicima ovisnosti. U izlaganju je istaknula važnost razlikovanja osobe od njezina čina, obnove povjerenja i promjene pogleda na člana obitelji. Takav pristup, prema njezinu svjedočanstvu, može otvoriti prostor za iskreniji odnos u obitelji i za traženje odgovarajuće stručne pomoći kada je ona potrebna.
Praktična svjedočanstva omogućila su sudionicima uvid u perspektivu razvoja hagioterapije, osobito kroz važnost ispravnog prepoznavanja ranjenosti, postupnosti, dosljednosti i praćenja pozitivnih pomaka u hagioterapijskom radu. Naglašeno je da hagioterapija ne zamjenjuje medicinsku ni psihoterapijsku pomoć, nego iz vlastitoga duhovno-antropološkog pristupa promatra ranjenost dostojanstva, savjesti, slobode, povjerenja i smisla.
U završnom dijelu programa predstavljeno je i djelovanje Zaklade Tomislav Ivančić te izdavaštvo povezano s očuvanjem i širenjem baštine prof. dr. Tomislava Ivančića. Sudionicima je najavljeno novo izdanje knjige Duh Sveti u novoj evangelizaciji, prošireno novim nagovorima. Istaknuto je i da Zaklada radi na dostupnosti Ivančićevih djela na engleskom jeziku. Među prevedenim ili pripremljenim naslovima navedeni su: Pravilo Zajednice Molitva i Riječ, Duhovni život u Zajednici Molitva i Riječ, Hagioterapijska antropologija, Put u novi život i Svakodnevno druženje s Isusom.
Susret je nastavljen slavljem svete mise koju je predvodio mladomisnik don Danijel Grgatović. U propovijedi je, potaknut Božjom riječju, govorio o važnosti duhovnog razlučivanja i rasta u duhovnom životu kroz odluke o osobnoj promjeni.
Nakon mise uslijedio je agape koji su pripremile Zagrebačka podružnica Zajednice Molitva i Riječ i Matična vrhovna uprava. Sudionici su imali priliku za neformalno druženje, razmjenu iskustava, dogovor o novim zajedničkim koracima, radost i pjesmu.
Zašto je lijek Duh Sveti, a ne čovjekov duh? – treći dan susreta
