Pripremila: Iva Maričić
U nedjelju, 5. srpnja 2026., Zajednica Molitva i Riječ održala je posljednji, peti dan X. međunarodnog evangelizacijskog i hagioterapijskog susreta. Završni dan bio je obilježen svjedočanstvima pojedinaca i ogranaka Zajednice iz Hrvatske i inozemstva, uz naglasak na poslušnost Isusu Kristu, otvorenost vodstvu Duha Svetoga i vjernost Utemeljitelju prof. dr. Tomislavu Ivančiću.
Ivica Lulić, predsjednik Matične vrhovne uprave Zajednice Molitva i Riječ, pozvao je sudionike da promisle i zapišu što su primili tijekom prethodnih dana, što ih je osobito potaknulo na razmišljanje te koje će konkretne korake poduzeti nakon susreta. Sudionici su ovoga dana predali i popunjene upitnike koje je pripremila Matična vrhovna uprava, a odnose se na analizu djelovanja unutar Zajednice Molitva i Riječ.
Gospođa Laura Brachova iz Slovačke prva je progovorila o svom iskustvu. Trenutačno još nije formalna članica Zajednice, ali već drugu godinu sudjeluje na međunarodnom susretu. Govoreći o svom životnom putu, posvjedočila je da je zavoljela Hrvatsku i Hrvate, a tijekom studija u Zadru u knjižari je kupila knjigu “Svakodnevno druženje s Isusom”. Preko te knjige, kako je rekla, osjetila je specifičnu karizmu i poželjela više saznati o prof. Ivančiću, hagioterapiji i Zajednici Molitva i Riječ.
Pater Jozef Godlewski, redovnik koji pripada Družbi misionara Krvi Kristove iz Poljske je u formaciji Zajednice te i sam vodi grupu u Poljskoj, govorio je o življenju i povezivanju dviju karizmi. Tijekom službe u Hrvatskoj upoznao je Utemeljitelja i Zajednicu. Istaknuo je da uočava snažnu povezanost između svoje redovničke karizme i karizme Zajednice Molitva i Riječ jer obje, svaka na svoj način, vode prema obnovi čovjeka po Božjoj ljubavi. Karizmu Zajednice prepoznaje kao važnu ne samo za Hrvatsku, nego i za cijelu Crkvu, te joj je želio otvoriti vrata u Poljskoj, za koju smatra da treba zdravu duhovnost. Primjećuje i zabrinjavajući trend nezdrave religioznosti, prisutan i u Poljskoj. Na pitanje je li mu kao svećeniku ponižavajuće polagati ispite pred laicima u Zajednici, rekao je da je u katehezama koje uči čitav nauk Katoličke Crkve sažet i lijepo oblikovan te da tako i sam mnogo uči kako ga ispravno prenositi drugima.
Sestra Justyna Sienawska iz reda sestara Služavki Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije iz Poljske posvjedočila je da je zahvalna jer je obogaćena sadržajima koje je primila na susretu. Kao mladoj redovnici, oni joj pomažu dublje ući u duhovni život vlastitoga poziva, a kao odgajateljici sestara u formaciji vlastitog reda ovakvi joj pristupi pomažu bolje razumjeti djevojke koje žele postati časne sestre.
Kristina Hammer – Mulle iz Njemačke izvijestila je da je njezina grupa prošla metodologiju te održala tri seminara u Njemačkoj. Smatra da bez Božjega Duha zajednica ne bi mogla opstati. Ljerka Jukić posvjedočila je o svojoj prisutnosti u posljednjim danima Utemeljiteljeva života. Istaknula je da je u njegovoj blizini snažno osjećala Božju prisutnost. Govorila je o dostojanstvu poziva i odaziva na Božji poziv.
Voditelj Zaklade Tomislav Ivančić, član Zajednice i otac petero djece, Tomislav Brejar, govorio je o svojoj posvećenosti Zajednici i konkretnom djelovanju u Zakladi. Zahvalio je svim podupirateljima Zaklade te najavio nove prijevode knjiga na druge jezike. Izvijestio je o osnivanju tvrtke Mirovizija, koja će Zajednici omogućiti suradnju s različitim poslovnim subjektima radi kvalitetnije distribucije novih i postojećih izdanja.
Mentorica hagioterapije Silva Vrdoljak iznijela je svoje viđenje programa i daljnjeg napretka Zajednice. U hagioterapiji se, naglasila je, ne može ostati samo na studiju i formaciji; presudna je praksa, praksa i još prakse. Povratak izvornosti karizme vidi se upravo u praksi na djelu. “Iskustvo Duha omogućava mi da u trenucima problema znam da je netko uz mene, netko tko me prati u pobjedu Duha, jer nije samo čovjek onaj koji odlučuje o budućnosti čovjeka”, istaknula je Vrdoljak. Podsjetila je i na riječi Utemeljitelja koji je članovima Zajednice govorio da nije on taj koji im je dao poziv, nego da je u susretu s njim njihov poziv samo oživio. “Nemojte se hvatati mene, nego onoga što vam je Isus, preko mene, donio za ovaj svijet”, poručila je, pozivajući se na Ivančićevu baštinu.
Monika Becker iz Zajednice u Njemačkoj govorila je o svom putu u Zajednici. Trenutačno je u grupi metodologije, u kojoj rade na knjizi “Hagioterapija u susretu s čovjekom”. Posvjedočila je da je tu knjigu više puta sama čitala, ali da joj iskustvo čitanja u grupi, rasprava i iznošenje iskustava omogućuju dublje razumijevanje i primjenu pročitanoga. Istaknula je da joj vlastita patnja pomaže razumjeti drugoga u njegovoj patnji.
Hagioasistentica Kristina Bakanitsch iz austrijske Zajednice istaknula je da ljudima u Austriji nedostaje iskustvo živoga Boga. Prema njezinu svjedočanstvu, tradicionalna religioznost generacije njezinih roditelja kod mnogih iz njezine generacije rezultirala je udaljavanjem od Crkve i vjere. Uvidjela je, kako je rekla, da religioznost sama po sebi ne oslobađa čovjeka. Zahvalna je što pripada Zajednici Molitva i Riječ jer se u njoj susreće sa živim Bogom.
“Napor istraživanja srca, obrat života i budnost Duha — to je način na koji će se dogoditi povratak izvornosti evangelizacije i hagioterapije prema Utemeljitelju Tomislavu Ivančiću”, bile su završne upute hagioasistentice i mentorice Silve Vrdoljak svim članovima Zajednice i onima koji to tek žele postati.
Predsjednik Matične vrhovne uprave Ivica Lulić zaključio je susret zahvalama svim dionicima koji su svojim talentima, s vremenom, materijalnim i duhovnim doprinosom omogućili uspješnu realizaciju X. međunarodnog evangelizacijskog i hagioterapijskog susreta u Zagrebu. S posebnom zahvalnom prevoditeljima i zboru i domaćima salezijancima. Završni dan susreta tako je zaokružio glavnu temu ovogodišnjeg programa: povratak izvornosti evangelizacije i hagioterapije prema Utemeljitelju, s pogledom na konkretne zadaće i perspektive Zajednice Molitva i Riječ u Crkvi i društvu.
