Čovjek je oduhovljena duša, spoj materijalnog i duhovnog, Biblija na samom početku spominje stvaranje svijeta i čovjeka: Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. (Post 1, 27). Svijet u kojem živimo propagira samoostvarenje, samo uspjeh, trijumfalizam, dobit, a ne zajedništvo, obitelj, brak.
Kod muškarca i žene je važno shvatiti da su različiti. Žene su obično osobe koje dok govore razmišljaju, dok muškarci razmišljaju dok šute. Žene su usmjerene na osobu. Žena je objektivna dok je muškarac subjektivan. Žene vide detalje, a muškarci imaju tunelski vid. Supružnici griješe u tome što često smatraju da moraju biti isti u svemu, što zapravo nije tako, oni se nadopunjuju. Odsutnost može biti velika zamka, oboje pate u dubinama a toga nisu svjesni , misle da je drugoj stani lakše. Bračni partneri misle da jedan drugome moraju ispuniti sve čežnje i želje, a jedno i drugo su nepotpuni te im je potrebna treća osoba, a to je Bog. On je potpun i neograničen, On je taj koji je u središtu svakog čovjeka. Zaljubljenost ne može nositi sve kompleksnosti života, Svakodnevno je nužno odlučivati se za drugu osobu.
Duhovno-antropološki pristup traži uzrok problema jer svi smo ranjeni istočnim grijehom, oni koji su kršteni njima je grijeh obrisan, ali ne i njegove posljedice. Važno je pronaći izvor problema, gledati dobro u drugome, ne mane. Osiguravanje zajedničkog vremena je prijeko potrebno da bi naše različitosti spojile. Moramo biti spremni praštati sebi i dugome te priznati krivicu. Brak nije ljudsko djelo već Božansko.
Kažu da se danas svaki treći bračni par rastaje, ali to znači da se ona dva drže, a to je većina. Izlaza uvijek ima, a to je otvorenost prema Istini. Ako se istina relativizira onda je savjest dezorganizirana. Onda je moral izokrenut, onda čovjek sam krene odlučivati što je dobro, a što zlo. To što je čovjek slobodan ne znači da može/smije činiti sve što ga je volja. Biti slobodan znači odlučivati se za dobro. Slobodan znači imati odgovornost činiti dobro.
Kako pomoći mladima da se odluče na brak? Pomoći se može tako da prvo sebe zavole, zatim nužno je razvijati povjerenje, upoznati jedno drugo, iskoristi vrijeme „hodanja“, ne biti površan. I svakako svjedočiti da je brak ostati skupa i kad naiđu problemi, mladi ne traže savršene ljude već autentične.
Pripremila: Lara Lucić
