VRIJEDIŠ JER POSTOJIŠ
Postoji jedna veoma poučna anegdota o Colombinu u knjizi „Svestrana izranjenost čovjeka“ prof. T. Ivančića. Colombino je naime bio na kraljevskom dvoru i ni za što nije bio sposoban, nego je ljudima bio zanimljiv baš zato što ni za što nije bio koristan. Na dvoru su bili službenici, vojnici, sluge, ministri i dame koji su bili sposobni i upotrebljivi za razne poslove, a Colombin ni za što. Jednom ga pozove jedan vojnik da zajedno preskaču mali potok. Colombin je odmah odustao, opravdavajući se da on to ne može. Jedan ga stražar zamoli da se rvaju a Colombin je odbio ponudu. Jedan dječak je predložio da trče tko će prije stići na cilj, no Colombin je rekao da on ne može trčati i da je dječak brži. Jednom ga kralj zamoli da igraju šah, a Colombin odmah odbije, jer on to ne zna. Na to kralj kaže: „Colombin, pa ti ništa ne znaš, ni za što nisi. Pa što bi ti želio postati?“ Colombin odgovori: „Ja ne želim ništa postati, ja već jesam, ja sam Colombin.“
Možda se pitaš, dragi čitatelju, odakle proizlazi tvoja vrijednost? Možda danas nisi ništa napravio, možda nemaš stan ili automobil, možda ti ništa ne ide od ruke, kao i Colombinu ali to uopće nije važno jer tvoja vrijednost nije u tome što činiš.
Ti si osoba i to je tvoje vrhunsko dostojanstvo. Ti ne vrijediš zato što nešto imaš, automobil, stan, karijeru, novac ili si talentiran nego samim time što postojiš. Stvoren si iz Njegove apsolutne Dobrote, apsolutne vrijednosti, i samim time vrijediš.
Kada tebe ne bi bilo, ovaj svijet bi bio siromašan za jedan dragocjen biser.
Ako pogledaš u ljude, mislit ćeš da za njih ništa ne vrijediš, ali tada se sjeti, čiji si ti? Tko ti je darovao život. Čija si ti misao?
Dragi čitatelju, nemoj imitirati druge, kao što ni Colombino nije, nego živi svoj život. Stvoritelj je baš tebe htio, želio i stvorio, baš ti si mu se svidio i to je tvoje vrhunsko dostojanstvo.
Vježba (dio meditacije iz knjige „Hagioterapijska ljekarna“, autorice Lele Crnek):
– Ja sam stvoren na sliku svoga Stvoritelja.
– Mene nitko ne može pregaziti, jer je u meni Njegova snaga.
– Ja sam Njegovo dijete, ja sam vrhunski čovjek i mogu sve.
– Dostojanstvo osobe je moje „JA“. Ono upravlja čitavim mojim bićem.
– Ja znam da sam vrijedan, vrijedan sam mome Stvoritelju, a to me čini dostojanstvenim.
– Želim biti zdrav, biti svjestan da sam miljenik moga Stvoritelja, da sam Njegova slika, Njegovo dijete.
Rođena u Zagrebu. Po struci mag. prometa. Kao član Zajednice ZMR se nalazi u četvrtoj točki formacije te je na putu izobrazbe i pripreme za hagioasistenticu. Sve ono za čim je čeznula pronalazi u radu i djelu prof. Tomislava Ivančića s kojim se prvi puta susreće 2016. godine. Od tada ne prestaje istraživati, čitati i proučavati profesorovu bogatu ostavštinu. Na KBF-u je završila program cjeloživotnog obrazovanja „Teološka kultura. Zaposlena je te u svoje slobodno vrijeme voli učiti strane jezike.
