Piše: Ljerka Jurkić, prof. hrvatskoga jezika
Tko je učitelj?
Od prvoga dana svoga rada u prosvjeti (a tu sam oko 32 godine) doživljavam koliko je to veličanstven i zahtjevan poziv.
Zašto veličanstven i zahtjevan?
Zato što sam čovjek, a čovjek nije mehanizam, nije računalo. Čovjek je osoba koja je, za razliku od biljaka ili životinja, svjesna sebe, ali i osobe koja joj stoji nasuprot i s kojom može komunicirati.
Čovjek ima ne samo biološki i psihički nego i duhovni život i ako ne poznaje zakonitosti duha, tj. antropološke razine, on ne zna kako izaći na kraj s primjerice vlastitom nesigurnosti, tjeskobom ili strahom. U manjku povjerenja u dobro i manjku osnovne sigurnosti nema snage ispuniti životne zadaće i razvijati se u svom pozivu.
Naravno, ni mene ništa od navedenog nije mimoišlo. Što me spasilo? Svjesna odluka za dobro i svjesno očekivanje dobra u svom životu. Tako je počeo moj rast. Uvidjela sam da imam nevjerojatnu sposobnost, moj život ne ovisi prvenstveno o okolnostima života ili mišljenju drugih ljudi, nego o tome kako se ja iznutra postavim, o tome kakve ja odluke donosim. Riječ je o nutarnjem čovjeku i njegovoj nutarnjoj slobodi. Ako se otvaram svojim odlukama apsolutnoj Dobroti, onome koga filozofija zove bitak, postajem osoba puna povjerenja, doživljavam da sam sigurna i da ima Netko tko me uvijek štiti i tko je uvijek na mojoj strani. Uviđam da sam biće koje neizmjerno nadilazi sebe, vrhunsko i jedinstveno u svom postojanju, pa tako i pozivu. Tada postajem svjesna vlastitog dostojanstva, kao i dostojanstva svoga učiteljskog poziva.
Postajem osmišljena osoba, kreativna i sposobna prenijeti učeniku ne samo znanje nego sam život, tj. svu onu dobrotu i ljepotu koju sam sama pronašla.
To sam iskusila u svom radu s mladima u učionici. Ako sam sama u negativizmu i mraku, to prelazi na njih, ako sam pravedna, strpljiva i čovjekoljubiva, to se poput sunčeva svjetla prelijeva na njih. Kad učenici osjete tu dobrotu, počinju i sami rasti i postaju suradnici učitelju, a to se onda vidi i u njihovim rezultatima.
Prema tome, svaki povrijeđeni učitelj koji istovremeno doživljava da je ugroženo dostojanstvo njegova poziva zna da nije stvar tek u novcu.
U pitanju je čovjek koji čezne razvijati se neprestano, u pitanju je intelektualac koji svakodnevno živeći s mladima neposredno doživljava da čovjek nije samo na razini razuma, on ima sposobnost više spoznaje, proniče duhovnu, a ne samo materijalnu stvarnost i prepoznaje znakove vremena.
On je čovjek koji doživljava osobu i čezne razumjeti učenika pred sobom, ali i pomoći mu. Buntovnik postaje kad mu se nameću površne reforme koje nude metode, a istovremeno nisu kadre prepoznati važnost osobnosti učitelja.
Vrijeđa ih dok im se govori o učeniku kao središtu obrazovnog sustava, a istovremeno se zaboravlja da su upravo učitelji oni koji su svojom osobnošću povezani s učenikom.
Učitelj čezne kritički promišljati i biti slobodan od tuđeg mišljenja. Kao što učenik u njemu želi pronaći suradnika tijekom učenja, tako i on očekuje suradnički odnos i uvažavanje umjesto naredbi i nametanja sumnjivih rješenja kad je u pitanju obrazovna reforma.
Prema tome, rješenje svih nesporazuma kad je u pitanju prosvjeta upravo je u odgovoru na pitanje: tko je to zapravo čovjek.
Nastavlja se…
Ljerka Jurkić, rodom iz Livna ( BiH), prof. hrvatskoga jezika i teologinja. Iako je u Zajednici MiR od Domovinskoga rata, djelatnom se članicom vidi od 15.06.2001. jer je tad oživjela primivši temeljno iskustvo Duha Sv. Otad sudjeluje u apostolatu evangelizacije , osobito intenzivno od 2014., kada ju je, kao i brojne druge članove, za to poslanje pripremao Tomislav Ivančić, utemeljitelj Zajednice MiR . Osim na seminarima po modelu T. Ivančića uređuje i sudjeluje u emisijama na RM i HKR-u. U Zajednici je odgovorna za formaciju novih kandidata.