Jučer mi je cimerica umrla. Žena koja je dugo bila sa mnom u obje bolnice, u istoj sobi. Žena koja je malo starija od mene i dobro se oporavljala.
Da, mogla sam biti ja. “Jedna će se uzeti, druga ostaviti” (Lk 17, 35).
Zašto ostaviti ako neću se mijenjati svaki dan, ako neću nositi Gospodina “na veliko” svima koje susretnem.
Nismo za male ciljeve, potrebno je povjerovati.
Ostavljena sam baš ja na životu. Ja, koja sam imala težu dijagnozu i goru prognozu. Za što?
Da bih sitničavo gledala na male pomake života?
Život mi je iznova darovan. Još jedna ponuda da postanem nova.
Još jedno podsjećanje da za viši sam cilj.
“Premalo je da mi budeš sluga…,nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do na kraj zemlje doneseš”(Iz 49,6).
Ostavljena sam na životu, ja. I vjerujem jutros iznova da nisam za male, sitne zadatke.
Vjerujem da sam za veliku promjenu srca, svakodnevno. Moga srca, Njegove snage, za druge.
Pristajem!
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
