Po govoru se čovjek prepoznaje ( prof. dr. Tomislav Ivančić)
Što je to Govor? Teško je to izreći, a svi znamo što je. Govor su verbalna i neverbalna komunikacija između dva sugovornika, također može biti u znakovima ili pisani, ali uvijek je složen od riječi.
Za govor je potrebno tijelo kako bi se realizirao, ali on izlazi iz Duha. Govor nastaje kao misao koju razumom „obradimo“ i formiramo riječi, a njih izgovaramo glasnicama, jezikom i usnama. Naš sugovornik te riječi čuje ušima, razumom ih procesuira, a onda to ponovno postaje misao. Ta misao je cjelovita jer ju imaju obje osobe koje komuniciraju. Vrlo je kompleksan, i jednako je važno govoriti, kao i slušati. Govorom iznosimo ono što je u nama, što nam je na srcu. Misao je sadržaj naših riječi, ako ne bismo razgovarali ostali bi zatvoreni u sebi, što neki ljudi čine. Govorom možemo reći tko smo, od kud dolazimo, da li nas nešto muči ili boli. U svojoj slobodi možemo birati što ćemo govoriti, govor možemo upotrebljavati kako mi to želimo, a to ne mora uvijek biti dobro. Možemo naš govor zloupotrebljavati. Rimski pjesnik Horacije je rekao: „Izgovorena riječ ne može se vratiti.“ Moramo biti oprezni i paziti što iznosimo. Govorom otkrivamo što je u nama, po govoru se čovjek prepoznaje. Isus je rekao: „Iz obilja srca usta govore“ (Lk 6,45) ili „Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi – to čovjeka onečišćuje“ (Mt 15,11).
Da li je moguće da nam govor bude čist? Čovjek vlada onim riječima koje su u njemu, a rob je onima koje je izrekao. Ako je naš govor ranjen onda nam on škodi, nama i drugima oko nas, on vara, laže, ponižava, prazan je i nema svoje temelje. S druge strane naš govor može osloboditi, utješiti, biti zanimljiv, poučljiv, jednostavno nas ozdravlja kada je dobar, kako nama tako i drugima oko nas.
Hrvati su veliki katolici, ali i veliki psovači, naš blaženik Alozije Stepinac je rekao da Hrvati čine tri velika grijeha; Bogopsovka, abortus i rad nedjeljom, a čine ih i vjernici i ateisti. Kako da nam bude dobro kada našim govorom umnažamo zlo! Govorom se služi da se dogovaraju ratovi, teroristički napadaji, koristi se za prenošenje loših vijesti. Kada odemo na kavu samo negativno pričamo, ništa nam ne valja, „naslađujemo“ se nad Crnom kronikom npr. kada netko pogine zbog brze vožnje ili vožnje pod utjecajem alkohola kažemo neka je poginuo jer nije slušao, pravio se pametan, pa eto mu. A silno smo željni lijepog govora. Isus nam je poručio: „A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi.“ (Mt 12, 36-37).
Kada nas netko zamoli da pripazimo na svoj govor, da ne psujemo u njihovom društvu lako se suzdržimo i kontroliramo, što je znak da to možemo uvijek, ali se na to trebamo odlučiti. Dobar odgoj nam može pomoći da se kontroliramo, ali kada smo čisti tada nismo u stanju izgovarati loše stvari, tada čak i u lošem čovjeku možemo vidjeti dobro. Čovjek može utjecati na druge svojim govorom kada govori iz srca, iz ljubavi kao Isus.
Voditeljica tribine je ispričala anegdotu iz knjige Susret sa živim Bogom prof. dr. Tomislava Ivančića: bioo jedan mladić koji je živio sa svojom bakom, mladić je bio sklon krađi i baka nije znala kako da mu pomogne. Jednoga dana kada je unuk ponovno nešto ukrao rekla mu je da to nije dobro, da ne smije krasti. Zatim je uzela žarač ugrijala ga na vatri i primila unukovu ruku i umjesto da oprži unuka opržila je sebe. Od tog dana unuk više nije krao.
Svi znamo da je Isus imao 12 apostola, Juda ga je izdao, Petar ga je zatajio izdao na svoj način, ostali su se razbježali kada je počela njegova muka. Nakon molitve kada je na njih sišao Duh Sveti više se nisu bojali, izašli su iz svoga skrovišta i javno govorili. I mi trebamo moliti da uspijemo kontrolirati svoj govor. Čovjekov Duh nije dovoljno jak da se nosi sa zlom i da ga pobjedi potreban nam je Boži Duh kako bi smo zavoljeli svoje neprijatelje. Jer ako uistinu ne volimo svoje neprijatelje nismo kršćani. Svojim govorom i ponašanjem činimo najviše sebi zla, moje riječi mogu ubijati ili ozdravljati, svojim govorom možemo zaštiti svoje zdravlje. Dobrim riječima razvijamo se kao osobe. O govoru se možemo učiti od djece oni malo govore, ali to što kažu pravi su biseri.
Eto tako je izgledala još jedna tribina u Novog Gradišci, kao i do sada predvodila ju je Zrinka Ferenečina, hagioasistentica i voditeljica Centra za hagioterapiju. Tribina je održana 03.12.2025. u vjeronaučnoj dvorani Župe Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Novoj Gradišci. Slijedeća je predviđena za 07.01.2026.g.
