Piše: Lela Crnek, iz arhive Hagio.hr
Kada je čovjek zbog ranjenosti svoje duhovne duše, zbog teških životnih situacija ili neke teške bolesti okrenut samo negativnim mislima, kada više ne vjeruje da se išta u njegovu životu može pomaknuti, okrenuti na dobro, on zapada u stanje depresije. Ono u što gledaš, što vjeruješ, to se u tebi umnaža i to živiš. Čovjek u depresiji umnaža u sebi to teško stanje, jer je fiksiran samo na njega, jer ne vidi izlaza i nema nade.
U hagioterapiji nema bezizlaznih situacija, zato je čovjeku moguće izaći iz svoje depresije. To možemo pomoću duhovnih lijekova:
Čovjek je prije svega osoba i zato je najvažnije dostojanstvo njegove osobe:
- Ja sam stvoren na sliku svoga Stvoritelja.
- Mene nitko ne može pogaziti, jer je u meni Njegova snaga.
- Ja sam Njegovo dijete, ja sam vrhunski čovjek i mogu sve.
- Dostojanstvo osobe je moje „JA“. Ono upravlja čitavim mojim bićem.
- Ja znam da sam vrijedan, vrijedan sam mome Stvoritelju, a to me čini dostojanstvenim.
- Želim biti zdrav, biti svjestan da sam miljenik moga Stvoritelja, da sam Njegova slika, Njegovo dijete.
- Moralnost, djela stvaranja, hrabrost u patnji, učinit će me pobjednikom nad patnjom.
- Unatoč svim kušnjama, želim „ostati na nogama“.
- Svaka moja stanica ima u sebi i duhovnu dimenziju, ima u sebi svijest i odluku, zato želim da ta istina uđe u svaku moju stanicu.
Kad si u dobroti, tvoja osobnost preživljava sve životne situacije:
- Za moje cjelovito zdravlje odlučujuća je moja duhovna dimenzija.
- Ranjenost i patnja moje duhovne duše može se odraziti i na mojoj psihofizičkoj razini.
- Moj duh koji nadilazi moje psihofizičke snage sposoban je ozdraviti moju ranjenu duhovnu dušu i dati mi jakost, stabilnost, slobodu, učiniti me sretnim, zadovoljnim, sigurnim, čovjekom koji ima smisao, koji je sposoban razvijati svoje talente i tako me učiniti vrhunskim čovjekom.
- Odlučujem se biti na strani dobrote, ljubavi, istine, sačuvati svoju duhovnu dušu i tako biti cjelovito zdrav čovjek.
- Ja želim biti okrenut dobroti, vrlinama, kajanju i praštanju, jer to me uvodi u postojanje, u život, ozdravlja me.
- Kad je moja duhovna duša zdrava, ona je sposobna razoriti zlo i uspostaviti dobro.
- Odlučujem se biti moralan, pošten, čovjekoljubiv, jer to regenerira stanice moga mozga,
razorene predjele moje duhovne duše i moga tijela i uspostavlja u meni dobro.
Ljubav je sigurnost da postoji neko mjesto gdje si siguran da ćeš pobijediti sve neuspjehe, sve bolesti i sve smrti:
- Ja znam da postoji jedna ljubav koja je uvijek na mojoj strani, koja uvijek čeka na mene.
- Ja sam zaštićen od svih strahova, od svake nesigurnosti.
- Ja vjerujem da je ta ljubav bila uz mene u svim životnim situacijama. I onda kad mi je bilo najteže, ta ljubav me obavijala i davala snagu da izdržim.
- Ta ljubav me nikada ne napušta. Ona je sa mnom u životu i smrti, u bolesti i zdravlju, u uspjehu i neuspjehu.
- Želim kao dijete stalno tu ljubav tražiti, biti je potpuno svjestan i tako naći smisao svog života.
- Želim da me ta ljubav osposobi da ljubim sebe , kako bih mogao prihvaćati i ljubiti druge, jer zajedništvo u ljubavi iscjeljuje i mene i one pored mene.
- Prepuštam se toj ljubavi, osjećam sigurnost, jakost. Želim da tu istinu u sebe upiše svaka moja stanica.
Kajanje i praštanje su duhovni antibiotici koji jačaju duhovnu dušu:
- Ne želim analizirati i fiksirati se na zlo, na bolest, na negativan govor, jer tako zlo umnažam.
- Želim imati projekt kojim gledam dalje, okrećem se budućnosti.
- Žao mi je za sve zlo koje sam u svojoj slabosti počinio i vjerujem da me to pokajanje oslobađa moje krivice.
- Neću se osvećivati, srditi, ogovarati, jer znam da to razara moje stanice.
- Želim oprostiti svima koji su me povrijedili, jer tako sebe oslobađam zarobljenosti zla, što me čini sposobnim da činim dobra djela, a ona me izvlače iz svake patnje.
Opraštati treba u duhu. To znači da u sabranosti izgovoriš ime onoga kome opraštaš i kažeš:
- Opraštam ti jer ne želim da me to zlo razori.
Razumijem da si i ti možda duboko ranjen i da je to možda način da sebe opravdaš, jer si slab. Ne boj se neću ti vraćati istom mjerom, jer se želim opredijeliti ta dobro, za ljubav, za ono što me ozdravlja i čini vrhunskim. - Oprosti i ti meni, jer ni ja nisam uvijek bio kako treba ( nitko nije bez grijeha )
- Lijepo je što postojiš!
- Zahvaljivati za tu osobu koja ti je na neki način dala priliku da ti postaneš drugačiji, bolji, da ojačaš svoj duh, ovladaš sobom, svojom bolešću. Baš sve je za neko dobro!
- Bit duha je vizija, projekt, stalni razvoj:
- Ja vjerujem da moj život ima smisla.
- Želim uvijek ispred sebe imati viziju, projekt i ići za njim. (Gledaj ispred sebe projekt.)
- Ja sam žir, ali želim postati hrast, pustinja sam ali želim postati vrt, tužan sam, ali želim biti radostan, bolestan sam, ali želim biti zdrav.
- Želim gledati u dobro, jer znam da ću imati ono u što gledam i u što vjerujem.
- Ja hoću razvijati svoje talente, prihvaćam sve svoje sposobnosti i želim ih razvijati kako bi moj život bio plodonosan.
- Želim uvijek gledati ispred sebe i ići dalje.
- Odlučujem se za rad, za razvoj, želim iza sebe ostaviti nešto dobro po čemu će me se svi sjećati.
Čovjekov razvoj omogućuje rad i kreativnost:
- Ja vjerujem da sam u život pozvan sa svrhom i ciljem.
- Znam da ovdje imam svoju zadaću i želim je ostvariti.
- Želim iskapati i razvijati svoje talente, stvarati vizije i nove projekte za svoj razvoj. Već vidim te projekte! Svim srcem ih želim ostvariti.
- Odlučujem se za stvaralaštvo i kreativnost, jer me to čini inteligentnim i duhovno zdravim.
- Ne dopuštam da me bolest i bilo što drugo obeshrabre u razvoju. Moj duh se odmara kad je aktivan, dopuštam da me on vodi u nove izazove osobnog razvoja i razvoja u svijetu.
- Ja želim svojim radom i razvojem obogaćivati čovječanstvo.
- Ne želim se zaustavljati na negativnostima, na onome što me obeshrabruje i plaši. Želim stalo gledati ispred sebe i ići naprijed.
Sabranost je temelj čovjekova života:
Svaki dan odvoji 20- tak minuta za vježbu sabranosti.
Pronađi sebe, okupi čitavog sebe, tijelo i dušu, da osjetiš mir i opuštenost.
Pokušaj zatim u sabranosti upijati čitavim bićem istinu o sebi, riječi koje će te učiniti
zdravom osobom.
- Ja sam jedinstven, ja sam original moga Stvoritelja.
- U meni je Njegov duh, a to je moja najjača snaga.
- Moj duh nadilazi mene i sve moje psihofizičke slabosti.
- Moja duhovna duša je moje središte, ona okuplja sve moje snage, ona je moja osoba, moje „JA“. Osjećam se cjelovito. To sam ja, čitav, sa svim svojim sposobnostima.
- Ja želim misliti samo dobro, imati zdrav govor, činiti dobra djela jer to razvija moju osobnost.
- Moje stanice se obnavljaju, postajem sabran, cjelovit, zdrav, jer sam okrenut dobroti.
- Ostavljam svoju prošlost i okrećem se budućnosti.
- Odlučujem se vježbati sabranost jer mi ona pomaže da raspolažem svim svojim sposobnostima.
Nada je vrhunska motivacija za ostvarenje tvojih vizija:
- Nada je sigurnost da ću uspjeti, ona mi pomaže da odbacim sve negativnosti koje me zarobljavaju.
- U nadu me uvode samo zdrave misli i riječi. Želim izgovarati samo zdrave riječi.
- Temeljni zakon prirode i čitavog čovječanstva je samo dobro, a ne zlo, samo vječnost a ne smrt, zato želim poštivati samo taj zakon.
- Nada je moja motivacija da odbacim svaku negativnost, da budem ispunjen samo dobrotom.
- Nada je u meni, ona je samo jedno: Uspjet ću!
- Odlučujem biti čovjek nade!
Govoriti: Ja mogu, ja hoću, ja ću uspjeti:
Jako je važno stvoriti naviku izgovaranja ovih riječi. Čovjek ne smije govoriti riječi ograničenja, jer to je na tjelesnoj razini. Zato ove riječi ne izgovarati kao sugestiju, nego kao uvjerenje.
Mogu, jer moj duh nema granica.
Hoću, dakle za to treba tvoja volja, tvoja odluka. Kad odlučiš, uspjet ćeš. Kad kažeš : hoću!
tada aktiviraš sve svoje stanice i sve moći duše, jer duh je neograničen.
Uspjet ću! – to je projekt vjere, to je kreativnost duha (kao „placebo efekt“)
Čim se odlučiš: hoću!, i vjeruješ da ćeš uspjeti, jača tvoja duhovna snaga, ulaziš u „placebo“ i sposoban si činiti velika djela, sposoban si ozdraviti. Potrebna ti je samo čvrsta i ustrajna vjera, da stanje postignuto „placebo efektom“, zadržiš kao trajno.
Izgovaraj te riječi uvijek kad si u nekoj naizgled bezizlaznoj situaciji, kada te slama bolest, kada si nemoćan i obeshrabren. Izgovaraj ih s uvjerenjem da ćeš uspjeti i shvatit ćeš njihovu moć. Sve što izgovaraš ulazi u tvoje stanice, one se aktiviraju i to provode u djelo, jer u svakoj tvojoj stanici je svijest i odluka.
Zahvaljivanjem se okrećem od negativnosti:
- Zahvaljujem mome Stvoritelju za dar života, za Njegovu bezuvjetnu ljubav i dobrotu.
- Zahvaljujem mu za sve trenutke moga života, i za one teške, jer oni su me potaknuli da tražim Njega, da otkrivam nove spoznaje koje me usmjeravaju na pravi put života.
- Zahvaljujem za sve one koje mi je stavio na moj životni put, jer samo preko njih mogu sebe izgrađivati.
- Zahvaljujem za sve moje bolesti, muke i patnje, jer one su mi sigurno dane za neko moje dobro koje ću vjerujući mome Stvoritelju sigurno prepoznati.
- Zahvaljujem za sve moje slabosti, jer samo kad sam slab, kad se ne mogu osloniti na svoje snage, tražim Njega koji mi daje nadu koja nikad ne umire.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
