Centra za hagioterapiju Oroslavje
Godinama unazad znala sam da postoji hagioterapija i redovito sam u nekim, meni teškim situacijama, utjehu nalazila u video predavanjima Tomislava Ivančića na Youtubeu. Ali, nikako nisam nalazila vremena da se uživo susretnem s njom. Onda sam jednog dana, prateći stranice obližnje župe, vidjela da će se po prvi puta uživo održati hagioterapijski susret u mojoj blizini. Odmah sam odlučila da ću ići.
Bio je to moj prvi susret uživo s hagioterapijom i hagioasistentima koji su me baš oduševili. Nisam bila sigurna što očekivati i zašto me to toliko zainteresiralo. Vjerojatno zato što sam u sebi imala neka pitanja i nemir na koje nisam imala jasan odgovor. Život mi je inače tekao poprilično mirno, uvijek sam bila u blizini Boga, imala sam pozitivan duh. Sve mi se ostvarilo kako sam htjela, uz tu i tamo koju poteškoću. Stvarno mogu reći da me Bog nagradio sa svime i bio uvijek uz mene, ali ja kao da sam se počela osjećati prazno i besmisleno.
Imam sve, ali kao da nisam sretna radi toga. Počelo me je to mučiti, a baš je to ono što je na prvom susretu podijelila s nama naša hagioasistentica. Isti taj osjećaj praznine i besmisla. Odmah me preplavio osjećaj olakšanja, jer sam shvatila da nisam jedina i da nisam loša vjernica ako mi se dogode takve stvari. Iznenadila me jednostavnost pristupa kod ovih ljudi i miran razgovor koji smo mogli imati s njima. Svaki susret mi je bio poseban, a svaka tema tako važna, ohrabrujuća i potrebna svakome od nas. Toliko toga u užurbanosti života zaboravimo, propustimo i tek dok tako zavirimo u sebe vidimo gdje se nalazimo.
Posebno mi je ostala u sjećanju tema oprosta. Shvatila sam koliko u sebi nosim zamjeranja i koliko me to opterećuje.
Nisam shvatila koliko zapravo ljudi imam, kojima trebam oprostiti. Makar to bio i susjed koji je težak i ne mogu funkcionirati s njim, kazao je naš hagioasistent. Bila je to istina, tada mi je postalo jasno da itekako moram moliti za oproštenje. Proces suočavanja s tim nije bio lagan, ali mi je pomogao da počnem gledati na neke situacije drugačije.
Kako je vrijeme prolazilo, primijetila sam male promjene. Počela sam se osjećati mirnije i sigurnije u sebe. Problemi nisu nestali, ali sam ih doživljavala manje teškima nego prije.
Imala sam osjećaj da bolje razumijem sebe i svoje reakcije. Svako iskustvo u životu nosi sa sobom neku poruku, bez obzira je li ono dobro ili loše. Često tek s odmakom vremena shvatimo koliko su nas određene situacije promijenile i oblikovale. Takvo je bilo moje iskustvo s hagioterapijom. Pomoglo mi je da se zaustavim, razmislim o sebi i pronađem unutarnji mir.
Zato sam iznimno zahvalna i želim svima da osjete to iskustvo!
Magdalena Đopar Konjščina
Zar me muž više ne voli? ili Kako aktivirati pasivnu ljubav?
