Piše: Anka Severin, hagioasistentica, CDP Zagreb
U čovjekovoj duhovnoj duši prepoznatljiv je duhovni organ karaktera kao posebno područje vrlina i kreposti. Profesor Ivančić rekao je da je karakter u čovjeku čudesna kula i čvrst zid protiv zla za izgradnju vrlina i kreposti. Karakterna vrlina je i pravednost. Pravednost je sposobnost procjene čovjeka ne po osobnim interesima nego po pravdi i pravednosti. (usp. T. Ivančić: Antropologija, patologija, terapija. Karakter)
Naši su osobni interesi brojni. Često se javlja koristoljublje, želja da na lakši način zaradimo, drugog nadmudrimo, zauzmemo bolji položaj, zaobiđemo državne zakone i koristimo ljude za veze i svoje probitke. Ne poštujemo fizikalne ni biološke zakone. Još je pogubnije za nas to što ne živimo prema prirodno-moralnom zakonu upisanom u nama, a uvjereni smo da je sve u redu.
Fizikalni zakoni su zakoni mrtve prirode; to su svi naši strojevi, računala, kamioni, auti, ceste… Ako ne pokrenem svoj auto točno po pravilima, naravno da ne mogu voziti njime. Ako ne poštujemo prometne znakove, platit ćemo kaznu, a i predstavljamo opasnost u prometu. Prema tome, ako ne poštujemo fizikalne zakone, gubimo vlast nad prirodom i priroda se udaljava od nas.
Biološki zakoni su zakoni našeg tijela, to jest, svih njegovih dijelova i organa: glave, usta, očiju, pluća, ruku, nogu, želuca, srca… Ako tijelo istrošimo ili ga vježbanjem premorimo, ako uzmemo previše pića ili hrane koju ne smijemo jesti, gubimo vlast nad tjelesnim ili biološkim životom.
Još je opasnije ne živjeti prema prirodno-moralnom zakonu koji je upisan u nama jer time gubimo vlast nad vlastitim bićem, osobnošću, životom, slobodom i kreativnošću. Moralni zakon, drugim riječima, govori nam da čovjek treba biti čestit, dobar, istinoljubiv, pravedan i da treba posvuda činiti dobro. To je temeljni zakon koji moramo poštivati da bi ostali duhovno zdravi. U prirodno-moralnom zakonu upisano je da život počinje začećem, a završava smrću. Dijete je plod braka i za zdrav život djeteta potrebni su mu i majka i otac, kao i njihova vjernost i pravednost. Kad dijete to upije u sebe, i ono postaje vjerno i pravedno.
No, trebamo se pridržavati i svjetovnih zakona, inače ćemo platiti kaznu, ići na sud i u zatvor, a u duhu doživjeti besmisao i patnju.
Iz svega toga proizlazi da je karakter duhovne duše često u manjku duhovnog zdravlja, izranjavan i više ili manje razoren. Ako se ravnamo prema takvom karakteru, krivo činimo i prema drugome djelujemo po osobnom interesu. Osobu ne gledamo očima dobrote, već smo nepravedni i osuđujemo, ogovaramo i donosimo nepravedne odluke.
Mi kao osobe imamo slobodan izbor za svoj život, slobodan izbor vlastitog puta. Ne možemo učiniti korak naprijed ako ne napustimo mjesto na kojem stojimo. Odluka nas već pokreće s mjesta na kojem stojimo i uvodi u duhovno zdravlje. Odluka se događa u nama, odnosno, ja odlučujem. Naše su odluke odlučujuće. I onda kada nismo donijeli odluku, odlučili smo se za nedonošenje odluke. Sloboda je uzvišena sposobnost, ali i velika opasnost jer se možemo odlučiti za krivi put, zanemariti sebe kao osobu i svoju dragocjenost koju smo već primili postojanjem. Činjenica da smo krenuli krivim putem očitava se u savjesti. Savjest je kao profesor koji nas poučava što je dobro, a što nije; ona nas hvali i raduje ako se pridržavamo moralnog i etičkog zakona, a opterećuje ako ga se ne pridržavamo.
Savjest govori da je pravedno gledati drugu osobu očima dobrote, ljubavi, istine i ljepote. Razumjeti drugu osobu, da se i ona nalazi u svijetu u kojem su dobro i zlo pomiješani i da teško razabire ono što je ispravno. Uvijek biti svjesni da ne raspolažemo drugim ljudima, već ih samo možemo prihvatiti takve kakvi jesu, praštati im i zahvaljivati za njihovo postojanje. Čovjek nije taj koji je stavio zakon u prirodu i čovjeka, već je to Onaj koji je sve stvorio i koji je gospodar čovjeka, prirode i cijelog svemira.
Pravedan čovjek je onaj koji drugoga zove po imenu, a ne po slabostima i izmišljenim, često ružnim nadimcima. U drugome prepoznaje ono što je dobro, neku vrlinu, možda ljepotu očiju, kose, nogu, ruku… Netko je rekao: „Stvoritelj zna naše slabosti, ali nas i dalje zove po imenu, a zlo zna naše ime, ali nas zove po nadimku ili slabostima“.
Pravednost zahtijeva duhovno posvješćivanje sebe kao osobe, kao vrednote, te svjesnost postojanja. Doživljaj pripadnosti Osobi koja je vječna, pravedna i bezuvjetna ljubav. Živjeti zakonitost duha, moralnost i etičnost. Poštivati fizikalne i biološke zakone. Slušati savjest kao glas Bitka u sebi i uvijek se odlučivati samo za dobro:
- odlučujem živjeti prema prirodno-moralnom zakonu, koji čuva moj duhovni život i odgaja me u pravednosti;
- odlučujem poštivati biološke i fizikalne zakone, koji čuvaju moj tjelesni život;
- odlučujem se za ono što izgrađuje temelj mojeg postojanja: dobrotu, istinu, ljepotu i jednotu;
- odlučujem se za poslušnost savjesti, kao temeljni zahtjev duhovnog zdravlja;
- odlučujem se za slobodu i pravednost koja će me obogatiti.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
