Obilježena je deveta godišnjica preminuća Tomislava Ivančića, u subotu, 14. veljače 2026. godine, u Zagrebu. U bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca, služena je sv. misa u 15 sati. Glavni predslavitelj je bio požeški biskup u miru, dr. Antun Škvorčević.
U homiliji je msgr. Škvorčević istaknuo biblijski motiv Boga koji je „za čovjeka“ te upozorio da logika suprotstavljanja i „protiv“ vodi zatvaranju i porazu, naglasivši ljubav i poniznost kao obilježja kršćanskog puta.
Nakon sv. mise, u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu Vijenac upriličen je Okrugli stol, od 16 sati. Naslov Okruglog stola bio je:“Osobni, kršćanski i hrvatski identitet u učenju i djelovanju prof. dr. Tomislava Ivančića“. Prisustvovalo je oko dvjestotinjak sudionika uživo, te oko 150 putem Interneta, iz Hrvatske i cijele Europe.
Pripremila: Marina Ćavar
Gosti koji su progovorili o svojem iskustvu susreta i suradnje s Tomislavom Ivančićem bili su: Lana Poljak Branisavljević, hagioasistentica, don Antun Mate Antunović, studentski kapelan u Splitu, Tihomir Dujmović, hrvatski novinar i kolumnist, Toni Eterović, skladatelj, glazbeni i izvršni producent, Božo Skoko, komunikolog i redoviti prof. na Fakultetu političkih znanosti, Ivica Lulić, evangelizator i predsjednik Zajednice Molitva i Riječ. Lana Poljak Branisavljević je istaknula kako je Tomislav Ivančić bio osoba koja je prenosila osobno i iskustveno znanje. Održao je više od tisuću seminara. Poticao je da ne gledamo samo svoj mali kutak, već cijelu Hrvatsku i svijet, dodala je. Uočio je manjak bitne komponente čovjeka – duhovnu dušu. Htio je proučavati upravo taj dio čovjeka. Poljak Branisavljević je istaknula kako je osobni identitet u stvari svijest o nama samima. Tu je bitna kršćanska antropologija – osobni identitet neodvojiv od njegovog Stvoritelja.
Don Antun Mate Antunović, naveo je kako je iz ateističke obitelji. Bio je „tvrde šije“. Prvi put je čuo prof. Ivančića na radiju. Odmah je odlučio s njim napraviti intervju za Radio Makarsku. 1998. godine. „Ne poznajem svećenika koji je imao tako silan dar prve evangelizacije, kao on. Ivančićeva duhovnost je u mojim temeljima – toga se ne mogu odreći. Prof. je bio slobodan od svoje vlastite nauke. Znao je i sam sebe pobiti, u otvaranju novim spoznajama. Imao intelektualnu poniznost. Bio je svjestan kako ga istina nadilazi, da je istina Isus. Bio je hodajuća enciklopedija.“ Don Antunović je spomenuo neke Ivančićeve misli, koje su ga oblikovale: „Smrt nije kraj, nego skok u Božji zagrljaj“; „Vjernost Bogu i uporno milosrđe prema bližnjemu“; „Kad ranjavam, nisam ništa drugo nego ranjeni čovjek, koji ranjava“; „Žao mi je naroda“ – na ovu Isusovu i profesorovu rečenicu, don Antun Mate kaže kako je proplakao i da ga je duboko ganula. „Zovite Gospu da smiri situaciju“, prof. mu je to savjetovao kada je kao mladi svećenik došao u župu, gdje je bilo sukoba. „Promašiti zvanje koje ti je Bog usadio u srce – znači izdati vlastite dubine“. Kada je profesora upitao za savjet za svoja promišljanja o svećeništvu, prof. mu je jednostavno rekao da napiše argumente na listu papira – za i protiv celibata. To je don Antunoviću puno pomoglo da izabere zvanje svećenika. „I sam zločinac je prva žrtva zla“ još je dodao poticaj profesora kako bi razumio one koji čine manjak dobra.
Tihomir Dujmović je istaknuo suradnju s prof. Tomislavom Ivančićem kroz mnoge intervjue. Pročitao je dio teksta iz jedne od svojih 14 knjiga, upravo vezano za domoljublje i identitet. Toni Eterović, je napomenuo kako je uvijek micao sebe, „kako bi Stvoritelj progovarao kroz njegovu glazbu“. Rekao je kako je pri suradnji s Ivančićem, profesor bio jako zadovoljan. Uredio je glazbeno Prezbijeve meditacije.
Dr. Božo Skoko, istaknuo je Tomislava Ivančića kao primjer dobre i nadahnjujuće komunikacije. Naveo je kako je identitet, kao jedan mozaik s puno kamenčića: jezika, kulture, folklora, naše vjere, naše baštine itd. Hrvatska je živjela na raskrižju civilizacija i mnogi su nas se htjeli dokopati, napomenuo je. Uočio je kako živimo u vremenu gdje nema više zdravih argumenata, izgubljeni su normalan dijalog i činjenice. Podsjetio je kako ove godine slavimo veliki jubilej Kralja Zvonimira. Upoznao je prisutne kako je njemačka vlada ulagala milijune eura u razvoj nacionalnog identiteta. Identitet postaje kao dodana vrijednost vlastitim proizvodima. Mi ne možemo zamisliti svoj identitet, bez onoga da je kršćanski, zaključio je.
Ivica Lulić je na kraju istaknuo kako je Hrvatska nesvjesna svog identiteta. Što je sadržaj tog identiteta? Što ga obnavlja? Potreban je povratak Učiteljstvu Crkve. Isti je model: Isus Krist jučer, danas i sutra. Obrat od obrednih kršćana u prijatelje Isusa Krista. Upozorio je na newageovski govor – gdje nema promjene mentaliteta. Za ZMR je rekao kako je to zajednica koja sudjeluje u provođenju nove evangelizacije, a ne zajednica koja provodi novu evangelizaciju.
Susret je zaključen molitvenim segmentom „Gledaj domovinu“ (A. Čale / Lj. Jurkić), uz poruku da identitet nije pitanje slogana, nego života, te da se gradi kroz smisao, savjest, istinu, kulturu dijaloga i zajedništvo.
Na kraju Okruglog stola, uprililičen je agape, gdje su sudionici iz cijele Hrvatske, mogli također, izmijeniti koju riječ i iskustvo. Sudionici skupa upoznati su o novim događajima i posadašnjenjima autorovih poruka. Sam raspored događanja bit će vidljiv na stranicama časopisa Hagio.hr, kao i na stranicama Zajednice Molitva i Riječ. Većina Ivančićevih knjiga bila je dostupna na ovom predstavljanju, a gotovo sve su dostupne u web shopu Zaklade, na stranici: www.zti.hr.
