Autentičnost priče jamči CHT koji je priču ustupio. Podaci poznati uredništvu.
Tijekom studiranja i odrastanja, udaljila sam se od svojih kršćanskih korijena. Dogodilo mi se puno traumatskih događaja i bila sam silno nesretna. Prije deset godina mi je umro otac. Jedinica sam i to mi je jako teško palo. Izgubila sam kompas života. Nakon toga sam završila studij, izgradila karijeru, osnovala dvije tvrtke, a njegovu smrt sam potiskivala i nisam mogla preboljeti. U međuvremenu sam počela živjeti s dečkom. Poznavali smo se od moje osamnaeste godine. Nakon tri godine zajedničkog života, otkrila sam da me vara. Tada sam doživjela teški emotivni udarac i šok. Život mi se u tom trenutku zaustavio.
Nisam mogla vjerovati, a očito ni priznati si, da je osoba kojoj sam vjerovala, koju sam voljela i koja je tada bila na prvom mjestu u mom životu učinila takvo što. Tada sam doslovno prestala normalno živjeti i mislila sam da ću tešku povredu riješiti alkoholom, drogama i promiskuitetom. Partnera sam ostavila i počela živjeti samostalno. Zapostavila sam sve svoje poslovne obveze i posvetila se izlascima i noćnom životu. Izlazila sam od petka do nedjelje, provodila noći na šanku noćnih klubova, opijala se, šmrkala kokain i mijenjala muškarce misleći da ću tako prevladati svoju bol i da ću biti sretna.
Međutim, poslije svake neprospavane noći i užitka, osjećala sam se još gore. Bila sam prazna, nemirna, nesretna i puna unutarnje boli i patnje. Vikende sam provodila ležeći besmisleno u krevetu, mamurna i nesretna. Rolete u stanu nisam podizala godinu dana. Mrak je bio stanje u kojem sam živjela u svojoj nutrini kao i u svoja četiri zida. Svjetlost nisam mogla podnijeti. Obzirom da sam poslovno uspješna i da materijalno i financijski imam sve riješeno, nitko od mojih bližnjih niti od poslovnih suradnika nije primijetio kroz kakav pakao prolazim. Svi su mislili da sam sretna jer imam sve ono što oni misle da je potrebno za sreću: vlastiti stan, dva skupa automobila, skupu odjeću, putovanja i skijanja. Samo sam ja znala, i moja tadašnja najbolja prijateljica, da se iznutra raspadam i da postupno gubim volju za životom.
Dani su prolazili, zle navike su mi se upisivale i ja sam samo čekala da prođe radni tjedan i da se vikendom mogu provoditi i uživati… U potrazi za srećom kupovala sam i literaturu koja se odnosila na samopomoć, zapravo New Age literatura. Čitajući, glava mi je bila puna informacija kako postati sretna, a ja se nisam mogla niti znala pokrenuti. Osjećala sam se kao u zatvoru. Počela sam vježbati jogu i prakticirati transcendentalnu meditaciju.
Međutim, poslije tih vježbi sam bila tjeskobna i nemirna, a strah mi je obuzeo cijelo tijelo. Jednog dana, sasvim slučajno prisustvovala sam tribini jedne hagioasistentice. Tada sam shvatila da sam silno nesretna i da sve što ona govori ima smisla, a da mojoj nutrini odgovara ono o čemu je ona govorila. Govorila je o Ljubavi, Dobroti, Istini, a ja sam, čuvši nju, počela razmišljati o tome što je govorila. Mislila sam da ću zaboraviti njene riječi, pokušala sam potisnuti svu onu istinu o kojoj je govorila, ali jednostavno nije išlo.
Odlučila sam otići na hagioterapijske susrete četvrtkom u Centar za hagioterapiju u Slavonskom Brodu. Trebalo mi je puno snage da si priznam da se želim promijeniti i poći na razgovor s hagioasistenticom. Tijekom susreta osjećala sam muku u sebi zbog doživljaja da ona baš meni govori. Bila sam svjesna svega, ali nisam si mogla pomoći. Izdržala sam i sutradan došla na zakazani individualni susret. Tako je započela „moja“ hagioterapija dva puta tjedno. Najviše me iznenadilo bezuvjetno prihvaćanje hagioasistentice, ja sam cijelo vrijeme doživljavala da sam „nošena“ ali i prihvaćena kakva jesam. Sve nove spoznaje koje sam dobivala na susretu, liječile su moj intelekt koji je bio zaveden idolima relativizma, emancipacije, hedonizma, i tako je polako ulazilo svjetlo u moju dušu. Oduvijek sam bila ambiciozna, „gutala“ gotovo sve što je bilo ponuđeno na fakultetu, pogotovo stav relativizma: ja sam mjerilo svega! Sve što hoću mogu, ne misleći na drugoga!
Do hagioterapije nisam nikada razmišljala što je dobro za drugoga, jer sam mislila da su nam za ostvarenje cilja dozvoljena sva sredstva, pa i gaženje svoje i tuđe savjesti, dostojanstva i slobode. Prvi puta sam otkrila snagu transcendentala, osobito dobrotu i istinu. Literaturu New Age zamijenila sam znanstvenom literaturom koja mi je bila preporučena na susretima. Spontano, sama, prvo sam počela mijenjati navike, uvela samodisciplinu, prestala se opijati, konzumirati opijate i najvažnije od svega prestala sam biti promiskuitetna. Znala sam da se moram distancirati od svih ovisnosti koje imam da bih uvidjela što želim.
Prvo je najbliža okolina primijetila da se mijenjam, okrenula sam se Dobru, redovito sam se svako jutro i večer nalazila u tišini i već time sam se počela osjećati puno bolje. Sve ono što imam u životu, od novca, statusa, izgleda, karijere, ništa me nije do kraja ispunilo.
Moje srce je stalno bilo nemirno i uvijek sam tražila nešto novo. Čim ispunim jednu želju i potrebu uslijedila je nova. U tom začaranom krugu patila sam bez prestanaka. Tek kroz hagioterapiju shvatila sam da sam ja najvažnija. Naravno ne u egocentričnom smislu, nego da je moj odnos prema Apsolutnoj ljubavi i sebi samoj najvažniji.
Moj prioritet u životu više nije novac i izgled, nego Stvoritelj i transcendentali. Zavoljela sam Njega i postala sam mirna. Transcendentali, a prije svega Bezuvjetna Ljubav me spasila!
Shvatila sam da mi je On na prvom mjestu u životu i da moju prazninu može ispuniti samo Njegova bezuvjetna ljubav.
Prestala sam moliti stvorenja za komadić ljubavi, a svu svoju snagu usmjerila sam Beskonačnome.
Tako sam našla smisao i vrijednosti za kojima sam čeznula cijeli život, a da to nisam ni znala. Sama sam se vratila svojim kršćanskim korijenima, Isusu. Duhovnost mi je važna poput zraka koji udišem i sada više ne mogu zamisliti život bez da radim svakodnevno na podizanju svijesti, duha kroz razmatranja, slušanju emisija profesora Ivančića, okretanja ka dobru koje nikada nije završen proces.
Zahvalna sam hagioasistentici koja je uvijek imala povjerenja u mene, saslušala me, hrabrila, nosila kada mi je bilo teško i nikada me nije uvjeravala, nego znanstveno, intelektualno, srcem mi pokazala kako živjeti i pronaći Istinu.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
