Lijepa riječ otvara vrata
Jednoga dana me nazvala prijateljica s kojom se dugo nisam čula i ispričala mi kako je nedavno bila u kazalištu. Odmah sam ju upitala kako je kupila kartu i koliko ju je platila. Ona se osmjehnula i ispričala mi nešto što me podsjetilo na ono što nas je i sam prof. Tomislav Ivančić znao poticati. Naime, čekajući u redu uočila je da jedna gospođa ispred nje prigovara blagajnici te pomislila kako blagajnički posao nije nimalo lagan.
Kada je nakon nekog vremena došla na red pozdravila je i pogledala blagajnicu te uočila nešto što joj se odmah svidjelo. Nakon nekog vremena rekla je blagajnici:„Moram vam reći da imate boju kose koja vam baš lijepo pristaje!“ Blagajnica se na te njezine riječi odmah oraspoložila, s njom počela razgovarati i mojoj prijateljici dala popust za studente. Moja prijateljica ju je odmah upozorila da ona nije studentica, no blagajnica se na to nije obazirala. Ponovila joj je isto još barem dva puta, ali blagajnica je rekla neka ništa ne brine. Iz zahvalnosti za lijepe riječi moja je prijateljica bila nagrađena popustom za godišnju pretplatu. Sjećam se jedne narodne poslovice koja kaže da lijepa riječ otvara sva vrata.
Dragi čitatelju, nadam se da ti ponekad otvoriš ta vrata, a ako ne, nikada nije kasno.
Prof. Tomislav Ivančić u svojoj knjizi Hagioterapija u susretu s čovjekom – piše:
„Temeljna čežnja čovjeka je da nešto vrijedi, da ga netko vrednuje i pohvali.“
Svi volimo da nas netko pohvali i voli, da primijeti nešto lijepo na nama. Važno je vidjeti dobro u sebi i drugima, reći neku lijepu riječ, podragati sebe po rukama, licu, misliti dobro o sebi i drugima jer tako upisujemo dobro u sebe i druge, postajemo kreativniji i sposobniji, ljudi nam postaju prijatelji, imamo saveznike na svojoj strani te u suradnji sa Stvoriteljem i ljudima možemo sve.
Moja prijateljica nikada nije čula za prof. Tomislava Ivančića niti za hagioterapiju, ali je učinila upravo onako kako je prof. Ivančić govorio, pisao i poticao.
Rođena u Zagrebu. Po struci mag. prometa. Kao član Zajednice ZMR se nalazi u četvrtoj točki formacije te je na putu izobrazbe i pripreme za hagioasistenticu. Sve ono za čim je čeznula pronalazi u radu i djelu prof. Tomislava Ivančića s kojim se prvi puta susreće 2016. godine. Od tada ne prestaje istraživati, čitati i proučavati profesorovu bogatu ostavštinu. Na KBF-u je završila program cjeloživotnog obrazovanja „Teološka kultura. Zaposlena je te u svoje slobodno vrijeme voli učiti strane jezike.
