SABRANOST
Kada sam prvi put vidjela popis tema koje će biti na Međunarodnom studiju jedna mi je riječ osobito zapela za oko. Bila je to sabranost. Samo zbog te riječi bila sam spremna ostaviti sve i doći na Međunarodni studij. Pomislila sam kako je genijalno da uopće netko govori o sabranosti, ali sam se istovremeno pitala je li uopće moguće u današnjem užurbanom vremenu postići sabranost ili je to samo za rijetke.
Ako se, dragi čitatelju, pitaš isto što i ja tada, željela bih ti odgovoriti na dva pitanja: što se događa s čovjekom koji nije u mogućnosti sabrati se i što je uopće sabranost?
Kada čovjek nije u mogućnosti sabrati se, on je rastresen, tada nije koncentriran na ono što treba raditi. Zato što je rastresen, čovjek ne vidi oko sebe, pa tako o mnogim stvarima ništa ne zna. Kada je čovjek rastresen, razaraju se stanice njegova mozga. Bit zla je razaranje života, a život je duh. Čovjekov Stvoritelj je duh, pa se tako razara i njegov odnos sa Stvoriteljem (usp. L.Crnek, Hagioterapijska ljekarna“).
Prof. Tomislav Ivančić kaže da je rastresenost najteža rana. Bit neuspjeha u poslu, braku, na fakultetu i prijateljstvu je rastresenost. Bit uspjeha je sabranost.
Čovjekova sudbina je – činiti dobro, a to može samo onda kad je sabran. Sabrati se, znači početi razmišljati, težiti mudrosti. Na duhovnoj razini čovjek je uvijek sposoban biti nov, drugačiji, bolji. Sabrati se znači početi razmišljati tako da se rastaješ od onoga što imaš i gledaš dalje, gledaš ono novo što dobivaš.
Sabrati se znači biti cjelovit, okupiti sve svoje odluke, znanje, biti u jednom. Zato biti sabran, znači imati budućnost. U sabranosti čovjek raspolaže svojom memorijom, svojim arhivom. Tada je svestran, ne zaustavljaju ga i ne vežu stvari. Biti sabran, znači biti ono što jesi, vrhunski, izgrađivati sebe, biti u središtu svoga bića, postojanja (usp. L.Crnek, Hagioterapijska ljekarna“).
Najviše me iznenadilo kada sam jedan dan pročitala da je sabranost potrebno vježbati cijeli život. Moram priznati da sam ostala zapanjena jer često zaboravljam da svakoga dana trebam vježbati sabranost, odricanje, praštanje, marljivost kao što se moram svaki dan umiti, oprati zube, istuširati, oprati kosu, jesti i piti.
Nadalje, autorica Lela Crnek piše: „Sabirati se, uči vježbajući.“ Upravo zbog toga, dragi čitatelju, donosim vježbu iz knjižice „Hagioterapijska ljekarna“ koju i sama često provodim.
Svaki dan odvoji 20-ak minuta za vježbu sabranosti.
Pronađi sebe, okupi čitavog sebe, tijelo i dušu, da osjetiš mir i opuštenost.
Pokušaj zatim u sabranosti upijati čitavim bićem istinu o sebi, riječi koje će te učiniti zdravom osobom.
- Ja sam jedinstven, ja sam original moga Stvoritelja. - U meni je Njegov duh, a to je moja najjača snaga. - Moj duh nadilazi mene i sve moje psihofizičke slabosti. - Moja duhovna duša je moje središte, ona okuplja sve moje snage, ona je moja osoba, moje „JA“. Osjećam se cjelovito. To sam ja, čitav, sa svim svojim sposobnostima. - Ja želim misliti samo dobro, imati zdrav govor, činiti dobra djela jer to razvija moju osobnost. - Moje stanice se obnavljaju, postajem sabran, cjelovit, zdrav, jer sam okrenut dobroti. - Ostavljam svoju prošlost i okrećem se budućnosti. - Odlučujem se vježbati sabranost jer mi ona pomaže da raspolažem svim svojim sposobnostima.
