Za dobar dan – iz pera hagioasistenta

ODVEZATI SE OD UVREDE
 

U knjizi “Otmjenost duše” profesora Tomislava Ivančića naslov jednog poglavlja glasi “Duša neprobojna uvredama”. Moram priznati kako me već taj naziv privukao da žurno krenem čitati. Pomislila sam: ” E, to mi baš treba!”. Piše profesor kako je uvreda nešto što silno boli i kako brojni ljudi uvrede nose godinama, a nekada i cijeli svoj život. Uvrijediti nekoga znači obezvrijediti ga, poniziti, oklevetati. Drugoga vrijeđamo kada ne primjećujemo njegove napore i trud, kada puni predrasuda isključujemo drugoga, izoliramo ga i ignoriramo. Grubost i ružna riječ ranjavaju duhovnu dušu, odnosno čitavog čovjeka. One zadiru poput oštrice u nježnost čovjekove intime i dostojanstva. Kada nekoga povrijediš ti ga izbacuješ iz svoga srca odnosno pokrećeš prema njemu “rat” sipajući “razorne metke” koji donose samo zlo. Zlom odgovarati na zlo uvodi u još veću i dublju patnju. Pitamo se i danas, gdje je izlaz? Je li dovoljno samo nadići uvredu? Nažalost, to nije dovoljno, to je poput privremenog “stavljanja flastera” na ranu koja krvari, a potrebno je da ona zacijeli i u potpunosti ozdravi, jer tek tada čovjek ponovno može svrhovito i u miru živjeti.

Prvi korak ka tome je oprostiti svom uvreditelju, a to znači ne dopustiti da te njegovi niski udarci onesposobe. Oprostiti znači stati na Stvoriteljevu stranu i ne ostati u mraku zla. Ostati dostojanstven i čist u svojoj savjesti, svojim mislima, rječima i djelima. Oprostiti znači skinuti sa sebe ljagu koju ti je drugi nabacio, piše profesor Ivančić. Uvreda u nama stvara muku, ljutnju, bijes pa i mržnju i želju za osvetom. Tjera nam suze na oči i grč na lice. No, sasvim drugim putem od toga nam je ići, dragi prijatelju! Stvoritelj nas poziva ići Njegovim putem. I sam kaže da taj put često nije lagan niti jednostavan ali da jedini vodi u vječni život i da na tom putu korača zajedno s nama, ne ostavlja nas same i nezaštićene. Promotri nakratko svoj život, svoje odnose s ljudima, posebno onima najbližima u svojoj obitelji, na radnom mjestu, u molitvenoj zajednici ili župi…

Da li te neka osoba nedavno uvrijedila, duboko pogodila tvoju dušu nekom neprimjerenom riječi ili činom? Pati li tvoja duša zbog toga danas? Ima li u tebi ogorčenost i ljutnje, osjećaja nepravde i samosažaljenja? Vjerujem ti, dragi prijatelju, da je ta patnja duboka i bolna…No, isplati li se u tome ostati? Pogledaj kako gubiš jasnoću duha i bistrinu pogleda, umjesto blagosti u tebi je grubost, a tvoje riječi su obojane negativno i pesimistično. Smogni danas hrabrosti i odvaži se srcem progovoriti…Opraštam ti…Ne osuđujem te…Ne prihvaćam tvoju uvredu…Stvoritelju moj, skini ljagu koju je ta osoba na mene bacila…Želim biti u slobodi prema njoj…Ti si me stvorio za radost i ljubav, ne pristajem na njeno zlo. Mirno i opušteno diši i polako promatraj kako se malo pomalo “odvezuješ” od te osobe i kako umjesto nemira u tebe ponovno ulazi spokoj…Primjenjuj to svakodnevno.

https://hagio.hr/kolumne/iz-pera-hagioasistenta/za-dobar-dan-iz-pera-hagioasistenta-185/

Total
0
Shares
Prev
Uvijek ljubljena, nikad sama – iskustvo hagioterapije

Uvijek ljubljena, nikad sama – iskustvo hagioterapije

Istinitost podataka jamči centar koji je iskustvo ustupio

Next
Hagioterapijski susret – Duhovno-antropološki put do zdravih odnosa u braku – Zagreb

Hagioterapijski susret – Duhovno-antropološki put do zdravih odnosa u braku – Zagreb


Ovaj sadržaj je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti  za tiskano ili online izdanje. Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Možda će vas zanimati