Piše: Lana Poljak Branisavljević
ISPUNJENI DANI
Još jedna srijeda je pred nama, sredina novog radnog tjedna. Pravo vrijeme za zastati i zapitati se: “Što sam to radila protekli tjedan? Čime su bili ispunjeni dani iza mene? Što sam novo spoznala i učinila? Jesam li se barem malo promijenila prema dobru?”. Da bi čovjek bio duhovno “živ”, svakodnevno je potrebno činiti te naočigled male duhovne iskorake, novine, pokrete. Iako ponekad zvuči prilično jednostavno, to često nije lagan zadatak za provesti. Na tom putu, nažalost, mogu nas obeshrabrivati brojne prepreke poput ravnodušnosti, bezvoljnosti, rastresenosti, sumnji, strahova, pa često i kritike ljudi oko nas.
Kada u našem srcu zaživi odluka za dobrim, za ljubavlju, za promjenom, za ustrajnošću, promjenom loše navike, činiti će se da nas toliko toga odvlači u toj namjeri i kao da neki glas u nama potiho šapuće: “Jesi li siguran da ti to možeš? Ti si slab, kako ćeš? Nemaš dovoljno znanja i iskustva, bolje da to netko drugi učini…Već si jednom probao i nisi uspio…”. Zlo želi zaustaviti dobro, laž želi sakriti istinu, strah želi zakočiti djelovanje, sumnja želi poljuljati povjerenje….No, hoću li se dati pokolebati? Hoću li se dati uplašiti? Jesam li uistinu samo slabo i krhko biće?
Ne, dragi prijatelju! Nismo stvoreni za strah, nemoć i bijeg već za uspjeh, radost i napredak! U svakome od nas je Stvoriteljeva svemoćna snaga koja nas čuva, osposobljava i čini snažnima. Ona nas potiče da budemo strpljivi i ustrajni, odvažni i hrabri i jasno cijelom svom biću navjestimo: “Ja to mogu! Ja hoću! Ja vjerujem! Znam, uspjet ću!”. I kako je naš profesor Tomislav Ivančić simpatično znao reći, potrebno se svakodnevno “čupati iz ralja” negativnosti i sumnji. Možeš sada, dragi čitatelju, uzeti komad papira i olovku i zapisati rečenicu: “Do iduće srijede ja ću…”.
Zapiši što ćeš konkretno učiniti! Stavi taj popis na vidljivo mjesto da te podsjeća što si odlučio. I tebi i sebi želim da nam dani koji su pred nama budu plodonosni, da što više ulazimo u zdravlje duha korak po korak, da idemo ka cilju kakvi želimo biti, da naučimo još više praštati i još više ljubiti, da budemo odvažniji u upijanju dobrote, istine, ljepote…
Born in Zagreb. Married, mother of two children. By profession master of social work, employed at the Retirement Home in Zagreb. As a high school student, in 1998 she came to the Centre for Spiritual Help in Zagreb seeking help in dealing with her own existential fears. At the same time as going to hagiotherapy, she participates in seminars for new evangelization and since then she has been inextricably linked to the activities of the Community Prayer and Word and the Centre for Spiritual Help in Zagreb, where she has been a volunteer since 2000. She is currently working as a hagioassistant.
