Nalazimo se u posebnom tjednu u godini. Dani koji su pred nama podsjećaju nas da se nešto veliko i neizrecivo ljudskim riječima dogodilo prije više od dvije tisuće godina baš ovdje, među nama, na zemlji. To je vrijeme koje me uvijek podsjeća kako sam malena, krhka, kako su padovi moja svakodnevica, kako sam još prilično daleko od one kakva bih željela biti, sumnje me lome, a strahovi vrebaju, no istovremeno u meni raste spoznaja moga dostojanstva jer me Stvoritelj toliko ljubi da sve za mene daje pa i ono Njemu najdragocjenije.
Ta Njegova ljubav za mene čini me sposobnom nadilaziti te strahove i padove koje susrećem na životnom putu, samo gledajući naprijed i odlučno koračajući ka cilju. Ta Apsolutna ljubav, koju nam je teško do kraja uopće pojmiti, spušta se u našu konkretnu ljudsku stvarnost. Ona nam otkriva koliko smo dragocjeni i vrijedni i da baš svaki čovjek ima smisao i svrhu svoga postojanja, da ništa nije slučajnost niti neka puka sudbina. To je istina pred kojom nam je danas zastati i poput našeg pjesnika Antuna Branka Šimića zapitati se: “Idem li malen ispod zvijezda ovom zemljom?”.
Vjeruješ li, dragi prijatelju, da si neizmjerno velik? Ne po svojim zaslugama niti uspjesima koje si ostvario u poslu, ne po broju kuća i stanova koje posjeduješ, broju medalja sa sportskih natjecanja niti akademskom statusu kojeg si stekao, pa čak niti po broju djece koje si rodio.Tvoj život je neizreciv i velik jer si Stvoriteljeva miljenica i Stvoriteljev miljenik. Baš za tebe On daje sve što ima! Ti si Njegovo dijete koje On nikada neće napustiti, nego baš suprotno, hrabri nas da je s nama u sve dane, svakoga trenutka, do kraja svijeta. On ti oprašta sve tvoje propuste i sva tvoja lutanja, i poziva te da i ti drugima oprostiš i ljubiš ih kao samoga sebe. On ti jedini daje istinsku i pravu slobodu i pruža ti ruku da iziđeš iz blata negativnih i zlih misli, riječi i djela. On oslobađa tvoju savjest od krivica i čini je ponovno čistom i lakom. On daje potrebnu snagu za nositi tegobe našeg tijela i umiruje našu psihu. On je središte naše duhovne duše koju je tako čudesno satkao i koju svakoga dana iznova stvara i oblikuje.
Sve ovo izrečeno poziva nas na poniznost i strahopoštovanje, poziva nas da iznova počnemo živjeti “dublje” umjesto “plitko” i površno, da budemo ljudi nade koji imaju jasnoću i smisao, da se olako ne predajemo i ne posustajemo. Netko nam je već utabao put kojim nam je ići i donio nam jasne zakonitosti duha i života po kojima treba hoditi. Osluškujmo ovih dana koji su to putevi koje nas vode u Život i zajedno s Njime korak po korak koračajmo na tom putu…
Born in Zagreb. Married, mother of two children. By profession master of social work, employed at the Retirement Home in Zagreb. As a high school student, in 1998 she came to the Centre for Spiritual Help in Zagreb seeking help in dealing with her own existential fears. At the same time as going to hagiotherapy, she participates in seminars for new evangelization and since then she has been inextricably linked to the activities of the Community Prayer and Word and the Centre for Spiritual Help in Zagreb, where she has been a volunteer since 2000. She is currently working as a hagioassistant.
