Čovjek je u sebi razdijeljen. Zašto? Znanost nam o tome ništa ne zna. No, Biblija nam daje neke podatke, kad govori o istočnom grijehu ili praiskonskom padu čovjeka (usp. Post 3). Čovjek se otkinuo neposlušnošću od Stvoritelja, te se, kao rijeka kad se odvoji od izvora, pretvorio u rukavce, močvaru i napokon u sušu. Tijelo s nagonima djeluje na svoj način i traži svoje ispunjenje., psiha sa svojim emocijama i strastima traži odvojeno svoje ispunjenje, a duh postaje nemoćan da ih okupi u jedinstvu čovjekove osobnosti.
Hagioterapija u susretu s čovjekom, str. 190.
Koliko sam iskren prema sebi? Koliko sam svjestan vlastite nemoći? Je li vjera moja nemoć u kojoj tražim lice Gospodnje ili živim u iluziji da ja mogu sam postići ulazak u kraljevstvo Božje? Pokušavam li svojim djelima, pokorama, molitvama kupiti raj?
Ove korizme kao da postajem svjestan nečega čega prije nisam bio. Vlastite nemoći da ljubim, kako sam često hladan i mlak prema sebi, Bogu i bližnjemu. I kako često također nemam ni volje to mijenjati. Uspavam se u lijenosti, ili upadnem u drugu krajnost, a to je religiozni aktivizam, gdje detaljno izvršavam vjerske dužnosti, ali povjerenje stavljam u svoje ruke, ne u Božje. I tako zavaravam samoga sebe.
No, spoznavši to u meni se rađa ponizna molitva: Gospodine, vidiš da ne mogu ništa bez Tebe, vidiš li kakav sam! Molim te da ti živiš u meni, ti ljubiš u meni, ti sve činiš. Ja sam kao malo, nemoćno dijete koje ništa ne može bez tebe. Ako me ti ne oživiš, uskrisiš, gotov sam, mrtav! Bez tvoga Duha ja sam mrtav čovjek!
I takav stav i takva molitva vade me iz moga gliba jer tad nastupa On, Duh Sveti.
Moja odluka – tvoja snaga! Ja se odlučujem, krećem činiti, a ti daj snagu!
Obratiti se znači cijeli život okrenuti prema Isusu Kristu. Otkinuti se svega što te sputava i veže da se možeš slobodno opredijeliti za Božje kraljevstvo. Odreći se ne samo grijeha nego i (manjih i većih) bogova kojima se klanjaš.
Susret sa živim Bogom, str. 113.
