“Znaš da je dobro postiti makar jedan puta tjedno, petkom recimo, ali nemojte onda postiti o kruhu i vodi, nego ni o čemu. Smiješ vode nešto popiti, ali zimi ni to. Vidjet ćete, joj što je lijepo postiti, teško ti je do 11 ili 12 sati, uhvati te mora, onda kažeš: Baš ću dalje, pa neka umrem!
Tada neka čudna snaga dođe, kao da se probudi cijeli organizam. Joj, što je lijepo postiti! Isto tako lijepo cijelu noć bdjeti i moliti. Joj, kako je to iskustvo divno! Negdje do ponoći ide, do dva sata ide, ali oko dva sata počne. Najedanput vidiš da nitko oko tebe ne moli. Svi odjedanput, hm hm, te idu na wc te idu, ne znam ja , tražiti vode, te oni bi se prošetali. Rekoh: Dečki ,cure, ne! Klekni! Ali oni koji su hrabri: Aj sad ću baš…Joj, do jutra da vidite. Milina! Onda još ujutro u 5 sati sv. misa.
Naš organizam treba neku vrstu dobrog šoka da se probudi. Dobar post, dobro bdijenje, šetnju.”
(7 studiji, Tomislav Ivančić)
Tijekom prethodnog vremena ušla sam na dublji način u post. Otkrila sam kako kroz post i moja molitva postaje ne samo riječ nego molitva se probija i na mene , te dotiče , budi i osvješćuje sve razine moga postojanja. Htijući se rađati kroz djelovanje i sijati buduće plodove.
Otkrivam o sebi moje loše navike za koje sam mislila da su vrline i da su opravdane. Vidim plodove tih navika i njihovu razornu moć koja djeluje kako na mene tako na moju okolinu. Netko je sve to donio na svijetlo i to je radosna vijest iako bolan proces, no s Njim nadilazim i prihvaćam uviđajući kao da mi govori:” Vrijeme je. Možeš ti to. Gle! Bio sam uvijek tu na djelu i sada sam tu. “
Kako je došlo do odluke i kako sam načinila obrat?
Probdjela sam par sati pred Presvetim znajući samo On zna što je sve ovo i kuda s tim. Samo s Njim mogu sve jer On je svemoguć.
Istovremeno divio me mir u meni i jedna nježnost i blagost koja nije više odgovorna pedagoška majčinska, ne! Nastala je nova ona duboka ona slobodna ona laka koja je prodisala iz moga bića na van i učinila da prodiše sav prostor oko mene. Da više ne ugnjetavam, ne kontroliram, ne namećem, ne najbolja mama koja bdije nad svim i zadovoljava sve pedagoške standarde i juri ispred vremena jer unaprijed vidi. To je ona koja je htjela sve držati u svojim rukama jer moje pouzdanje i povjerenje iz revnosti i površine želi u dubine moga bića.
Pustiti i otpustiti – to mi je činiti.
Istovremeno vjerovati, upijajući mu lice, dopuštajući mu prisutnost. Vidjevši upravo Njegov zahvat i djelovanje u svemu tome što izlazi u meni i oko mene. U toj noći bolnog procesa, ali nježnog dopustila sam i predala se, a Ti Isuse riječima nade garantirao si mi utjehu snagu za novi iskorak i novo rođenje. Tu noć pred Presvetim preobrazio si moje izmučene misli, moje majčinstvo, u supružništvo nadolio snagu za još teže zadatke, ali Ti imaš povjerenja u mene i Ti ćeš ići preda mnom a ja ovaj put IZA tebe.
“Postiti dakle ne znači samo ne jesti, i to je post, ne znači samo ne jesti meso, to je nemrs, dakle jedna vrsta posta, ali postoji duhovni post, ne samo tjelesni, a taj duhovni je odlučujući jer on daje onda onu pravu vrijednost tjelesnom postu.
Nepravedne okove, buni se protiv svih onih političara, policije, vojske, ljudi oko tebe koji čine nepravdu, kidaj okove nepravedne. I ako vidiš da netko ima teret koji ne može nositi, pođi k njemu, pomozi mu, razveži to, pomozi mu nositi njegov teret.
Vidiš da je neko zarobljen u svojoj savjesti u ovisnosti o droge, alkohola, cigareta, psovke, ljudi, ljudskog obzira, idi, pomozi mu do slobode.
Nauči hagioterapiju, nauči se kako se evangelizira čovjek jer evangelizirati znači donijeti čovjeku slobodu, donijeti mu radost da je moguće biti slobodan.
Treba slomiti sve jarmove kojima su ljudi opteretili jedni druge, koliko samo mediji kod nas, ali i u čitavoj Europi, o kako strahovito stavljaju jarmove na ljude, strahove tjeraju u njih.”
Minuta za tebe., Tomislav Ivančić
Sve tekstove 40 dana na putu do središta možeš pronaći na portalu ili ih dobivati na mail (ako to želiš prijavi se na sljedeći link).
