Drugi su naše nebo i naš pakao
Međusobni su odnosi bitni za opstanak i zdravlje duha svakog čovjeka.
(Hagioterapija u susretu s čovjekom, Tomislav Ivančić str. 193.)
Drugi su moje nebo ili moj pakao…
Kako se lako u moj život ušulja zamjeranje, prikrivena ljutnja, udaljenost od najbližih. I onda stvari u obitelji prestanu funkcionirati, a ja ne primjećujem, i pitam se zašto.
Onda na posve neočekivanim mjestima, u nekoj seriji koju gledam s djecom, ili u dobroj ispovijedi i savjetu svećenika shvatim da me tako Stvoritelj pomilovao po glavi kao dobri Otac i pozvao me da se opet okrenem dobru. Pa odlučim pohvaliti suprugu i djecu, odlučim se opet iznova gledati ono dobro u njima i zatvaram oči za zlo koje me zarobljava. I tad polako gledam kako se stvari ne samo u obitelji, nego i u mom širem životu, na poslu, među prijateljima, rodbinom i svugdje gdje se krećem polako izravnavaju i dolaze na svoje mjesto, kako treba biti.
A tako je malo potrebno i tako je jednostavno i lako.
Djela, ne samo riječi
Idemo se zajedno okrenuti ka dobru.
Što ste do sad radili? Je li itko od vas živio, do sada? Živjeti ne znači ustati, doručkovati, spremiti se, popiti kavu i juriti. To nije život: to je jurnjava. Ajmo zato početi živjeti. Prodrimo u područje Svemogućega, u područje Duha. Kako se prodire? Tako da svoju svijest usmjeriš tamo. Ti si tamo gdje je tvoja svijest. Ti nisi tamo gdje nisi svjestan! Tamo si mrtav! Postani svjestan što je u tebi sve: krštenje – dijete sam Božje. Kao što svome ocu kažem: Tata!- Njegovo prezime nosim, tako nosim prezime i govorim: Tata! svome Ocu Nebeskom. Po tolikim pričestima nosim u sebi Tijelo Isusa Krista! Dakle, to Tijelo je u mome tijelu, svaka stanica moga tijela nosi Njegovo Tijelo, Njegovo zdravo, novo! I zato nemoj se oslanjati na jelo – hoćeš li kuhano ili pečeno, hoćeš li sirovo ili suho, hoćeš li vegetarijansko ili drugo. To su najveće gluposti! To su zamke zloga! Sve što je Bog stvorio – dobro je! Ali budući da se nalazimo u grijehu, zbog toga sve te stvari nam ne daju život, nego Isusovo Tijelo koje nas oslobađa od bolesti, grijeha, od smrti, od straha. Sjeti se, dakle, toga da je u tebi Isusovo Tijelo, i pusti ga neka se razlije u svim stanicama tvoga bića. Zatim, sjeti se, ti imaš dušu, ali imaš i Božju Dušu, a to je Duh Sveti. Otac Nebeski ima Duha Svetog: to je Njegova Duša i ti imaš tu Dušu. Prodri jednostavno u tu svijest, tad ćeš najedanput vidjeti kako postaješ neki drugi čovjek. Kako se izbavljaš iz ove sive svakidašnjice. A sada dopusti Isusu neka odnese tvoje grijehe, reci mu da praštaš svima koji su te povrijedili, i da moliš za oproštenje sve koje si povrijedio. A sad se sjeti, što radiš tu? Gdje si ti sada? Sjeti se, odakle si došao ovamo? Sjeti se, tamo si ostavio svoj svijet. Ovdje si u novom svijetu. Koji je to novi svijet? Tko te pozvao tu? Tko je to tebi dao volju da ti baš ovo čitaš? Milijarde ljudi su u svijetu, i nisu svjesni. Zašto baš ti? Shvati, ti si iz svoga svijeta, koji si životario, došao u Božji svijet, tamo gdje te On zove, za Njegovim pozivom. Mirno reci: Evo me, Oče! Evo, da uđem u Tvoj plan moga života. Nastoj se potpuno proširiti u tom Božjem svijetu, u Njegovu pozivu. Pusti ono dolje iza sebe – obitelj, djecu, brak – ništa, ništa, ništa! Ovdje! Ovdje si sada. Kad ovdje napraviš sve, tad ćeš i ono tamo, kad se vratiš, učiniti blagoslovljenim. Prođi ovo minimalno tri puta.
Dio transkripta sa VII Međunarodnog studija hagioterapije, 2016 (2.zapis), Tomislav Ivančić
Sve tekstove 40 dana na putu do središta možeš pronaći na portalu ili ih dobivati na mail (ako to želiš prijavi se na sljedeći link).
