BESPLATNO
U današnjem svijetu kao da sve ima svoju cijenu. Svaki proizvod na polici u dućanu, svaka i najmanja usluga koju netko pruži, svaka sekunda neke reklame, svaka minuta razgovora preko mobitela, svaka kap benzina u autu, svaki kilometar autoceste… Procjenjujemo vrijednost neke prirodne katastrofe u novcu, vrijednost nogometaša očituje se u milijunima, kažemo “vrijeme je novac” pa radi novca radimo sve duže i više, u nekim zemljama čak i davatelji krvi dobivaju novac za danu krv, procjenjujemo koliki je “trošak” imati još jedno dijete, naplaćujemo šetanje po prirodi pa čak i ulazak u crkvu.
Sjećam se kako je nakon potresa u Zagrebu jedan poznanik istrčao iz kuće zajedno s nama ostalima i dok smo svi bili zahvalni što smo živi i zdravi, on je mirno konstatirao:” Pogledao sam kuću, sva sreća nema većih oštećenja, inače bi nekretnina izgubila na vrijednosti.”
Nedavno je po završetku prvog individualnog susreta u Centru za duhovnu pomoć u Zagrebu jedna mlada osoba upitala koliko treba platiti i gdje da plati. Kada sam joj rekla da je hagioterapija besplatna ostala je u nedoumici. Još dva puta mi je postavila isto pitanje kako bi se uvjerila da je uistinu tako. Kako je lijepo i radosno dati drugome ono što si i ti sam na isti način primio – besplatno.
Postoje stvari i situacije u našem životu koje se ne mogu mjeriti nikakvom materijalnom niti fizikalnom mjerom, koje se ne mogu platiti baš nikakvim novcem, koje jednostavno donose jednu sasvim drugu vrstu bogatstva i vrijednosti, koje ispunjaju srce neizmjernom radošću i vesele dušu. To je ta predivna duhovna zakonitost koju možeš opipljivo iskusiti kada i sam tako učiniš. “Dajte i dat će vam se!”, kaže Isus iz Nazareta. “Besplatno ste primili, besplatno dajte!”. Uistinu, koliko košta osmijeh? Koliko donošenje nade? Koliko ispričan vic? Koliko zagrljaj? Koliko tiha prisutnost uz onoga koji tuguje? Koliko ohrabrenje i stisak ruke? Koliko košta priznanje, a koliko pokajanje? Koliko košta pogled dvoje supružnika koji se vole? Neprocjenjivo, neizrecivo, neopisivo, a zapravo najvažnije i presudno za naš život!
Dragocjeno je pokloniti svoje vrijeme drugome, bez računice, učiniti nešto dobrovoljno, volonterski, bez naknade. O, kako stostruko čovjek tada dobiva na toliko drugih čudesnih načina! Znati se nečega odreći, biti slobodan od očekivanja da dobiješ nešto zauzvrat upravo te uvodi u istinsko bogatstvo i tvoje ruke nikada nisu prazne, tada uvijek imaš baš onoliko koliko ti treba i nikada nećeš oskudijevati. U konačnici, Onaj koji nam daje “našu životnu plaću” mjeri upravo takvom mjerom, obilnom, bez računice.
Sve svoje najdragocjenije daje za svakoga od nas, ne ubraja naše krivice i propuste, ljubi nas do kraja, vidi sve ono što u skrovitosti činimo i daruje nam vječni život. Ima li za nas veće “plaće” od te?
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
