Novi koraci 29, str 3, Dr. Tomislav Ivančić
Suvremeni je svijet, naime, žedan sigurnosti, slobode, novih perspektiva i mira. Previše je ratova, siromaštva, gladi, izbjeglištva, progonstva, mržnje i etničkih čišćenja, ne samo u ovom našem podneblju nego i na svim meridijanima. Zapadni svijet se sve očitije želi otkinuti od Krista i, s pomoću novih poganskih pokreta, poći natrag u primitivno doba magije i vjerovanja u mračne sile, i ući u mrak u kojem je sve dopušteno kad se radi protiv čovjeka. Suvremene metode zavođenja čovjeka stupaju na poprište podržavajući politike ateizma i ljudskoga samoostvarenja. Ovaj jadni planet Zemlja sve više ostaje sam i napušten od svoga središta, Boga. Istodobno na njoj hoće vladati i kontrolirati ljudske mozgove i njihove misli mnogi polubogovi, često naoružani sotonskim, mračnim, neljudskim silama. Sve teže postaje biti čovjek i sve opasnije biti kršćanin. Kao da se mračne sile zla i Zloga zgušnjuju upravo pri kraju drugog tisućljeća kršćanstva. Čini se ponekad kao da se sve te sile okupljaju da skupe čovječanstvo u borbi protiv Boga, u korist mračnoga čovjeka koji se želi postaviti na njegovo mjesto.
Čovjek je u opasnosti
Čovjek je prestao biti vrhunsko biće zemlje i povijesti čovječanstva.
Sve drugo je postalo važnije. Ne pita se treba li poboljšati prehranu i socijalnu skrb i omogućiti pravedniju raspodjelu bogatstva, nego se radije uništava čovjeka da zemlja ne bi postala prenapučena i da bi nevjerojatna manjina bogataša vladala nad velikom većinom siromašnih ljudi. Čini se kao da nastupa doba u kojem će čovjek na najočitiji i najsilovitiji način biti najveći neprijatelj čovjeka, a to znači samoga sebe. Ako je Bog mrtav, onda ni čovjek ne može ostati živ. Ako više nema kriterija što je dobro, a što zlo, onda je zapravo sve moguće i sve dopušteno, ali onda više ne znamo što je lijevo ni desno, što je gore, a što dolje. Novi mračni poganski pokreti žele upravo to, srušiti kršćanski moral, da bude dopušteno upravo ono što je zabranjeno i da bude zabranjeno ono što je dopušteno, a to znači čovjekoljubivost, dobrota, sloboda, mir i ljubav.
Istodobno u toj mračnoj konstelaciji, koja se nadvila nad svijet, ljudi na odgovornim mjestima kao da ne zapažaju što im se događa. Sve očitije postaje da će se Crkva i svijet odjednom, iznenada probuditi u sustavu o kojem nikada nisu ni sanjali, u sustavu u kojem će Crkva biti najteže progonjena. Jer, tiho zavođenje se nastavlja i već govori o tome da je postiglo svoje ciljeve. Dok Crkva misli da demokracijom dobiva komadić slobode, dotle je sasvim očito da je ona uvedena u još težu, možda i krvaviju borbu za čovjeka, nego li je to bilo dosad. Samo da njezino buđenje ne bude prekasno i odviše gorko.
Uhvatiti Božju silu
Sigurno je, Bog je Gospodar neba i zemlje, u njegovoj ruci je naša sudbina. Isus je pobijedio svijet i stoga se ne moramo bojati. Sigurno je da Sotona nikada ne može imati potpunu vlast u svojoj ruci. Sigurno je da zadnju riječ ima Bog, da će zadnju riječ izgovoriti ljubav, pravda, mir.
No, upravo je tu pitanje. Bog nas je stvorio slobodne. On ne može protiv naše slobode određivati našu sudbinu. On dopušta da budemo kušani, ne preko naših sila. No, ako zaboravljamo njegovu snagu, ako se odričemo njegove sile i počnemo se oslanjati samo na sebe i na svoje politike, onda je jasno da će nas i najmanja kušnja svladati, zarobiti i pregaziti. Ne, nije problem u tome da će zlo nadvladati nas ili Božje sile nad nama i u nama, nije problem u tome da će svijet propasti zato što to želi neka sila zla. Naprotiv, Bog kontrolira sve i sve je u njegovoj ruci. No, opasnost leži samo u tome da mi ne ostanemo živi, da mi koji smo nesposobni uhvatiti Božju silu u ruke stradamo i podlegnemo u toj kušnji. Na nama je, dakle, da se probudimo.
Svoga Branitelja imamo
Isus nam je poslao Duha Svetoga da ostane s nama zauvijek. Rekao je da će on biti naš Branitelj, a to znači Odvjetnik protiv svijeta i da će svijetu dokazati da nema prava ni u pogledu pravednosti ni grijeha ni osude. Duh Sveti će nas uvoditi u čitavu istinu, on će u nama moliti, voditi nas, tješiti i hrabriti, on će s nama i u nama svjedočiti. Poslana nam je, dakle, sila Duha Svetoga, sila odozgor da se u nju obučemo, kako bismo mogli pobijediti u svemu onome što ima doći na svijet. Isus nas je upozorio:
>>Bdijte i molite, da možete izbjeći svemu što se ima dogoditi i uzmognete stati pred Sina Čovječjega<<.
Isus je donio kraljevstvo Božje na zemlju. On je odmah na početku svoga javnog naučavanja rekao: »Kraljevstvo Božje je pred vratima! Obratite se i vjerujte Radosnoj vijesti!<< Kraljevstvo Božje je pred vratima, ono očekuje naš pristanak, naše prihvaćanje i otvaranje vrata toj sili Božjoj. Kraljevstvo Božje je sila koja pobjeđuje grijeh, smrt, Sotonu i time sve patnje i zlo svijeta, te spašava čovjeka ujedinjujući ga s Bogom. On je na djelu tamo gdje sotonske sile bivaju pobijeđene, gdje je slomljena sila i vlast grijeha i smrti. Isus nam to očito kaže: >> Ako ja prstom Božjim izgonim đavle, onda je zaista k vama došlo kraljevstvo Božje!<< Znak kraljevstva Božjega je upravo to da je osuđen Knez ovoga svijeta i da je on izagnan. Tamo gdje on još može djelovati, tamo gdje se još ne osjeća osuđen i gdje je prisutan, tamo očito nije prisutno kraljevstvo Božje. Stoga je potrebno znati kako kraljevstvo Božje može ući u naša podneblja, osvojiti naša srca i pobijediti zla oko nas i u nama.
Roditi se iz Duha
Isus kaže: »Ako se tko nanovo ne rodi odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božje-ga«. I dalje nastavlja govoreći Nikodemu: >>Ako se tko ponovno ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje«. Onaj, dakle, koji se ponovno ne rodi iz vode i Duha, ne može kraljevstvo Božje vidjeti niti ući u njegovu silu. Ponajprije ne može vidjeti kraljevstvo Božje.
Isus, naime, najprije kaže: »Kraljevstvo je Božje tu među vama. Ono ne dolazi vidljivo i ne može se reći evo ga ovdje ili ondje, jer ono je među vama«. Očito, dakle, postoji jedno nevidljivo kraljevstvo Božje. Prema Isusovim riječima to nevidljivo kraljevstvo Božje ne može još u nama pobijediti svu silu zla oko nas. On zato govori da je potrebno vidjeti kraljevstvo Božje i ući u njega. On nas zaista poučava da postoji kraljevstvo Božje koje postaje vidljivo. On, naime, doslovno kaže: »Ima nekih ovdje prisutnih koji sigurno neće umrijeti dok ne vide kako kraljevstvo Božje dolazi u sili<«. Isus, dakle, govori o kraljevstvu Božjem koje se vidi i koje dolazi u sili i snazi. Očito je, dakle, da je uvjet dolaska takve sile kraljevstva Božjega jedno drugo rođenje.
Što bi to bilo »drugo rođenje?
Svi smo mi po krštenju rođeni u vodi i Duhu Svetom. Tako smo postali djeca Božja, baštinici kraljevstva nebeskoga, subaštinici Isusove baštine, subaštinici Kristovi, primili smo posvećujuću milost i dičimo se onim što je Bog pripravio onima koji ga ljube. No, čini se da je naše krštenje odviše nevidljivo. Kao što je dijete u utrobi majke potpun i cjelovit čovjek, a ipak nevidljiv tako je i s našim krštenjem. I kao što je potrebno da se dijete rodi iz utrobe majke da bi dalje raslo, tako je potrebno da se i mi kao kršćani rodimo iz snage krštenja, krizme i euharistije (sakramenata inicijacije).
Vidljiva snaga rođenja
To je ono što vidimo kod svih svetaca. U svakog sveca vidimo da u njegov život odjednom ulazi sila po kojoj on postaje vidljiv u svojoj svetosti, u svojoj pripadnosti Crkvi i Isusu Kristu. Odjedanput vidimo na njemu da on ima neke sile kojima zaista pobjeđuju zlo u sebi i oko sebe. Vidjevši takva djela na njemu ljudi ga slijede, Crkva ga zapaža i poslije smrti proglasi ga svetim. Ako se pitamo kako su oni do toga dolazili, možemo reći, jednostavno: obraćenjem i molitvom.
Obraćenje je odvraćanje od grijeha i potpuno okretanje Bogu. Obraćenje je stavljanje Boga na prvo mjesto, da bi se onda sve drugo u životu prema ljestvici vrednota poredalo onako kako je to najljudskije i najbolje. Obraćen je, prema tome, čovjek koji je svjesno rekao grijehu »ne- i koji prihvaća Božju riječ kao temeljni životni stav i temeljni smjerokaz za budućnost. Obraćen čovjek je onaj koji očekuje ono što je Bog obećao u Svetom pismu i zato se oslanja na Boga i koji u svojim molitva-ma očekuje Božju prisutnost, snagu i kraljevstvo.
Čovjek nakon što se obratio počinje moliti. Molitva je uzdizanje uma i srca k Bogu, drugovanje s Bogom, prijateljevanje s Bo-gom, razgovor s Bogom. Tako nas uči II. vatikanski sabor i sveci, te duhovna teologija. Molitva je, drugim riječima, osluškivanje Božjih riječi i njihovo pretvaranje u vlastiti život, te iz tih Božjih riječi govor Bogu kao odgovor na njegovu riječ. Molitva je ujedno svijest da živi Bog stoji preda mnom i da čuje moju molitvu, da uslišava svaku moju riječ i da ljubi lice moje duše dok ga gledam svojim duhom. Molitva je tako ulaženje u odnos s Bogom i stoga mogućnost da Božje sile ulaze u mene, moj život i moju okolinu.
Škola Očenaša
Obraćenje i molitvu čovjek najbolje može naučiti iz Isusove molitve Očenaša. Očenaš na prvo mjesto stavlja Boga. Zato nas Isus uči da kažemo »Oče naš<< i da tražimo >>dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja«. Tek nakon toga smijemo moliti »daj nam i svagdašnji kruh<«. No, da bi se i Božje kraljevstvo, i njegova volja, i proslava nje-gova imena, i naš svagdašnji kruh mogli dogoditi, Isus nam stavlja četiri uvjeta. To znači da od nas traži obraćenje: treba naj-prije priznati svoje grijehe pred Bogom i okajati ih; zatim oprostiti drugima, jer mržnja nas razara priječeći nam pristup k Bogu; potom nas uči da se odreknemo sva-ke ovisnosti o svijetu i zlu, svakog klanjanja 3 idolima, lažnim bogovima i ograničenim stvorenjima, te da svoj život vežemo samo uz Boga. Ako se vežemo uz stvorenja, ljude, bogatstvo, novac i užitke svijeta, zajedno ćemo s propasti svijeta i svih tih stvorenja propasti i mi. Odricati se znači stostruko dobiti, ući u posvemašnji posjed i tako sve spasiti. Isus nas uči da molimo Boga da nas izbavi od Zloga. Učio nas je da protiv Zloga ne vrijede naše sile, nego sile Božjega kraljevstva. Stoga je na nama da uvidimo svoje bolesti, patnje, grijehe i slabosti, da ih priznamo, prihvatimo i donesemo pred Boga da ih on uništi. Nije na nama da bježimo pred silama zla, nego da ih pobijedimo. Ali, nije na nama ni da se mi borimo sa silama zla, nego da dopustimo Božjem kraljevstvu, Božjoj sili i sili Duha Svetoga da ih u nama pobijedi.
Božje sile pobjeđuju
Kad se tako u nama dogode uvjeti za kraljevstvo Božje, a to znači obraćenje u kojem smo priznali svoje grijehe i oprostili drugima, odrekli se svake ovisnosti, prihvatili svoj svagdašnji križ, tada u nas ulazi kraljevstvo Božje, Božja sila i Božja volja, počinjemo slaviti i hvaliti Boga koji tako postaje prvi u našem životu i tad počnu iz nas djelovati sile koje pobjeđuju mrak, zlo i sve napasti u koje upadamo mi i svijet oko nas. Svetkovina Srca Isusova poput krika vapije k nama da se okrenemo živome Bogu. Paklenska vatra ovoga rata opominje nas da se moramo čitavim srcem okrenuti sili i snazi kraljevstva Božjega koje nam je dano po Duhu Svetom, a koji je sila odozgor.
Što praktično činiti?
Jednostavno, odlučiti barem mjesec dana svakodnevno petnaest do dvadeset minuta uporno moliti, klečeći ili stojeći pred Bogom, da se u tebi dogodi iskustvo vjere ili vidljivo kraljevstvo Božje. Ili drugim riječima, da se rodiš iz vode i krštenja, da krštenje vodom i Duhom koje si primio počne u tebi djelovati, da počneš rasti u čovjeka oboružanog Božjim silama, u čovjeka sveca. Budeš li tako molio uporno svaki dan, sigurno ćeš nakon nekoliko tjedana doživjeti kako si prešao iz mraka u svjetlo, iz smrti u život. Doživjet ćeš da postaješ pobjednik nad zlom.
Sve čeka tvoju odluku
Duh Sveti je veličanstvena pobjeda dana Crkvi, a to znači svakom vjerniku danas. On je silovita ponuda našem hrvatskom narodu, ali i čitavom svijetu protiv užasnih ratova, a osobito ovoga krvavog u našim krajevima. Još nije kasno da se odlučiš za sile svjetla, slobode i mira. Vjeruj, s tobom zajedno odlučit će se još stotine tisuća ljudi na taj isti put. Na njemu nećeš biti sam. Mnogo ih je već pošlo tim putem. Tisuće ljudi se javljaju da žele moliti, postiti i blagoslivljati svijet, kako bi bio oslobođen od zla i Zloga.
Odlučujuća bitka neće se dogoditi bez tebe i tvoje odluke za život.
