Čovječe, ne idi malen ispod zvijezda. Tolko sam puta ponavljao tu rečenicu od A. B. Šimića. Toliko puta me ona nosila. Toliko puta sam vidio da nosi druge ljude. Čovječe, ne idi malen ispod zvijezda. Zvijezde su materijalna stvarnost na našem svodu iznad nas.
Mi smo usred tih zvijezda jedna okrugla zemlja za koju znamo da je netko tko nas neizmjerno voli i ljubi da je načinio, zasadio kao najljepši vrt i darovao nama. I znamo dok surađujemo s tim Stvoriteljem svijeta i ove zemlje, dok surađujemo s Onim koji je zvijezde stvorio znamo da će nam biti dobro. I znamo kad Njega zaboravimo sve će poći krivo.
Čovječe, ne idi malen ispod zvijezda. Sjeti se čovječe da ti možeš učiniti velike stvari. Pa da ti je ne znam tko u tvome djetinjstvu govorio da si ti nesposoban, da si svakakav, da nećeš, da ti neće ništa od tebe biti digni se, ne vjeruj jer u svakoga od nas Bog je stavio isti razum, istu dušu, isti plamen, istu sposobnost, iste velike stvari i zlo svijeta i zli ljudi i zli duhovi žele u tebi to uništiti i tu vatru ugasiti i te sposobnosti razoriti.
Ne daj se, ti možeš. Nema malih ljudi, nema nesposobnih ljudi, nema ljudi koji moraju biti depresivni i htjeti se ubiti. Ne.
Ti ne smiješ to biti, poštovani slušatelju.
Digni se visoko, podigni glavu, pogledaj gore prema zvijezdama i shvati zvijezde ti se dive.
Pogledaj prema mjesecu, on te obasjava.
Pogledaj preko dana prema suncu, ono te grije.
Pogledaj kad kiša pada, ono te, ona te zalijeva.
Pogledaj ljude koji su oko tebe, oni te hrabre, oni su uz tebe i oni se muče kao ti i pitaju tebe jesi li hrabriji od njih?
Čovječe, ne idi malen ispod zvijezda.
Minuta za tebe, 15. 10. 2025.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
