NEKA MI JE ČISTA SAVJEST
Ostanimo danas jedan uz drugoga da bismo spoznali tajne života. Razgovarajmo o savjesti. Po savjesti čovjek je vječan i neuništiv. U savjesti je nedodirljiv, potpuno zaštićen i besmrtan. U savjesti je čovjek neizmjerno slobodan, u savjesti sebe ostvaruje do kraja, u savjesti dodiruje Boga. Nikakvo čudo ako gaženjem savjesti, čovjek gazi u sebi ono najplemenitije, najosnovnije, vlastitu osobnost i sve ono po čemu je čovjek. Nema teže povrede od povrede savjesti. Nema težeg oštećenja od oštećenja savjesti. Nema teže smrti od smrti savjesti. Dok te savjest ne optužuje, nitko te ne može staviti na optuženičku klupu. Dok je savjest čista, ne može te nitko ubiti. Čuva li te čitav svijet, a ti ubijaš svoju savjest, nitko ti ne može sačuvati život. Nema liječnika ni psihijatra, nema suca ni vojnika, nema oružja, nema stražara koji bi ti mogao sačuvati život, ako ga ti sam ubijaš. Ti u sebi, dakle, čuvaš i život i smrt.
Važno je stoga znati kako oživljavati savjest. Jer, nemoguće je ne griješiti. Kao što je nemoguće ne uprljati ruke u svagdašnjem životu. No, kao što ruke možemo oprati, tako i savjest možemo očistiti. Budući da je savjest Božji zakon u nama, jedino nam Bog može oprostiti i tako nas očistiti. Našu savjest ne mogu liječiti ni liječnici ni drugi ljudi, već samo Bog. To je Božja kompetencija.
Ljudi su se čudili kad je Isus govorio: Oprošteni su ti grijesi. Samo Bog može opraštati grijehe. Prema tome, mirna savjest ne može se postići pomoću čovjeka, novca, veza, ni bilo kakvog lijeka. Tablete te smiruju, anestetskim sredstvima smanjuješ bol, ali one ne mogu izliječiti bolest savjesti.
Međutim, postoji mogućnost da se oslobodiš grižnje savjesti i da živiš radostan i dostojanstven život. Prvi način da se oslobodiš krivice jest da se pokaješ i da znaš ljudima reći: Žao mi je, oprosti. Drugi način je da se okreneš Bogu, koji je u tvojoj savjesti i koji je uvijek u tebi nazočan, i kažeš: Žao mi je Bože, nikad više neću to učiniti. Za pokajanje je važno nikada to ne htjeti činiti. Samo to je dostojno kajanje. lako znaš da ćeš opet pogriješiti, važno je da ti ne želiš, da je u tebi čežnja, volja i odluka da nikad, nikad više ne povrijediš Boga, jer ga voliš i poštuješ.
Drugi oblik kako se osloboditi grižnje savjesti, ako si vjernik, jest ispovjediti se. U ispovijedi je Isus Krist dao Crkvi moć i vlast da u ime Boga oprašta grijehe. Ali ne samo u ime Boga, Crkva oprašta i u ime ljudi, u ime Crkve. Čovjek, dakle, koji se ispovjedi siguran je da mu je oprošteno i stječe transcendentnu sigurnost, Božju sigurnost, a time i horizontalnu, ljudsku sigurnost da su mu ljudi oprostili. To je svestrana sigurnost oslobađanja krivice. Čovjek se može osloboditi krivice i time da prestane činiti zlo i počne činiti dobro. Svako dobro djelo koje načiniš oslobađa te krivice.
Evo, olakšaj na jedan od ovih načina težinu svom srcu i životu. Operi i iscijeli svoju savjest da živiš vječno i da te prati radost života.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
