Moje dugogodišnje iskustvo ranjavanja i/ili ranjivosti rezultiralo je nagomilavanjem svakojakih emocija te vrtnjom u krugu sličnih obrazaca (samo)destruktivnog ponašanja sve dok tema (o)praštanja nije ušla u ‘moj’ život…
Metodom pokušaja i pogrešaka uvidjela sam da reakcija na zlo zlom rezultira drugim zlima, često i većim od početnog te se krug zla širi, rane produbljuju i stvaraju nove, a odnosi mrse.
Premda mi (o)praštanje u kombinaciji s kajanjem kao temeljna terapija za liječenje tzv. ranjena bazičnog povjerenja (što je bila moja dijagnoza) na prvu i nije baš ‘sjela’, u trenucima beznađa išla sam ‘protiv sebe’ i pokazalo se plodonosnim. U duhu bih s Isusom prilazila osobama koje su me povrijedile i praštala im konkretne stvari kojima su me ranjavale te ih molila za oproštenje ističući kako vjerujem da me njihove dubine vole te da je lijepo što postoje… U duhu sam i njih tražila oproštenje za nerazumijevanje, osude te konkretne stvari kojima sam ih uvrijedila ili mogla uvrijediti.
Poslije određenog vremena provođenja terapije dolazili su i prvi, za mene šokantni, plodovi – osobe s kojima sam bila u konfliktu ili neobjašnjivoj netrpeljivosti mijenjale su svoj odnos prema meni (postajale pristupačnije, nježnije), a paralelno s tim mijenjale su se i moje emocije te pogled(i) na te osobe.
Učinkovitim se pokazalo i dopuštanje Stvoritelju da sve moje praznine/rane ispuni svojom ljubavlju kao i puštanje da me On vodi i nadahnjuje u danu, a posebice puštanje zla da ‘sklizne’ ne reagirajući na provokacije i ne prihvaćajući uvrede i potencijalne povode za svađu. Kroz šutnju i sabiranje predavala bih situacije/’parnice’ Isusu, Mariji. U takvim situacijama zadobila bih mir, a rezultati/plodovi su bili znatno boljih od onih u kojima bih (povremeno) ishitreno sama tjerala (svoju) ‘pravdu.’
Toplo preporučam svakodnevnu primjenu navedenog prije svega sebi, a onda i tebi/vama.
Ana Rudić, četvrta točka formacije ZMR
Prolazeći 4 koraka molitve opraštanja, ja sam ozdravljala.
Još od djetinjstva često sam i najmanju sitnicu zamjerala drugima. Mislila sam da sam oprostila. A onda na jednom seminaru za evangelizaciju čula sam za 4 koraka, kako oprostiti. I tada sam shvatila da ja ne znam oprostiti i da svojim roditeljima nisam puno toga oprostila. Želja za unutarnjom slobodom najviše me motivirala da uskočim u praksu opraštanja. Vjerovala sam u svaku riječ koju je prof. Ivančić tada govorio o tom duhovnom lijeku. Sve u meni je gorjelo od želje da vidim rezultate provođenja tih koraka. Svakog jutra provodila sam molitvu opraštanja ne samo roditeljima, već mnogim osobama iz života. Radila sam baš onako kako je prof. Ivančić rekao. Znala sam da poslušnost mora donijeti rezultate.
Moj odnos s mamom počeo se mijenjati. Molitvu sam provodila godinu dana svaki dan. Više me nisu ranjavale određene riječi i postupci na koje sam prije odmah burno reagirala. Sada sam puno mirnija, naučila sam prihvaćati.
Molitvu opraštanja primjenjujem i nadalje u raznim situacijama u danu, na radnom mjestu, u prometu, u odnosima u obitelji. Samo u duhu kažem „opraštam“, „oprosti i ti meni“. To zaista donosi mir. Molitva opraštanja meni je promijenila život.
Vesna Čirjak, četvrta točka formacije ZMR
Prije dolaska u Zajednicu Molitva i Riječ nisam znao opraštati. Imao sam zbog toga velikih problema sa srdžbom. Ne, nisam bio osvetoljubiv da uzvraćam istom mjerom. Ja sam uvredu nosio u sebi i bio zagledan u zloću drugih ljudi i to me razaralo. Nepraštanje je imalo posebno veliki utjecaj na odnose s kolegama na poslu. Razvio sam veliko nepovjerenje prema tim ljudima.
Opraštanje je zato za mene bilo veliko oslobođenje. To je bila jedna nova stvarnost – punija, smislenija, zdravija. Shvatio sam da me drugi čovjek može povrijediti samo zato što je i sam ranjen. Najučinkovitije praštanje je bilo kada bih s Isusom išao do druge osobe, opraštao joj i molio za oproštenje. Moja uloga u zapletenom odnosu nije samo pasivna. Čak i srdžba, iako neizgovorena, napad je na osobu.
Opraštanje je otvaranje vrata i prozora u odnosu dviju osoba. Opraštanje je kvalitetan temelj za odnos prijateljstva. Danas vidim da trebam ulagati u odnose, založiti se za čovjeka, ne osuđivati, da bi se izgradio odnos povjerenja i prijateljstva. To je nešto na što prije uopće nisam obraćao pažnju.
Marijo Jakešević, treća točka formacije ZMR
Blagotvorne učinke molitve opraštanja iskusila sam prije dvadeset godina. Tada sam prvi puta susrela tu snažnu i djelotvornu molitvu slušajući na Radio Mariji emisiju „Korak po korak u trećem tisućljeću“, prof. Tomislava Ivančića. Ova dragocjena molitva kada je ispravno provodimo u početku može biti teška i bolna, ali s vremenom nam postaje najbolji saveznik u očuvanju međuljudskih odnosa i svog duhovnog, psihičkog i tjelesnog zdravlja.
Ovo je molitva koja gradi srušene mostove, spaja i ozdravlja obiteljske, prijateljske i životne veze, a prvenstveno nas svestrano ozdravlja. Upravo te učinke osjetila sam u svom životu. Mene je oslobodila, ozdravila i vratila u život. Bila sam kao u kavezu, zatvorena u boli, samoći i grču nepraštanja.
Slušajući prof. Ivančića, posvijetlio mi je situaciju u kojoj se nalazim. Poslušno sam provodila molitvu i ubrzo osjetila veliko olakšanje. Lakoću i ljepotu života. Vratila se ljubav, kao i razumijevanje za svakog čovjeka, a otuda i želja da pomognem svakome tko se nalazi u teškom stanju nepraštanja. To je nažalost bolesno stanje prvenstveno nas samih koje se s vremenom odrazi na naše tijelo i psihu, a potom obitelj, zajednicu i društvo. Iz tog razloga i ljubavi prema sebi, potrebno je uvijek oprostiti na što nas upućuje i naš najbolji učitelj, Isus iz Nazareta.
Iva Bošković-Slivonja, četvrta točka formacije ZMR
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
