Piše: Iva Bošković-Slivonja
Kakav li će onda biti svijet? Nije li ovo, naizgled strašno, ustvari vrijeme milosti za sve nas ? Jesam li jedina koja se ljuljuškala u blagodati svakodnevice koje nam donosi situacija izazvana korona virusom ili sam iz najgoreg uspjela izvući najbolje? Budući da nismo u stanju promijeniti situaciju, izazvani smo promijeniti sebe. I to najbolje.
Ovih dana ležući na mekanoj travi, obasjana suncem, okružena predivnim voćkama u cvatu osluškujem najljepšu simfoniju, pjev ptica i cvrkut moje razigrane, radosne djece. Voljela bih da mogu reći i bezbrižne, ali pritisak razno-školskih obveza vraća nas u stvarnost. Očekivanje učitelja, roditelja, sustava, sve to djeca nose na svojim slabašnim plećima. Svatko traži svoje. Tu je još i neizvjesnost kao i svakodnevno neispunjena čežnja za druženjem s prijateljima. Čežnja za blizinom čovjeka.
Kako sve to uskladiti i učiniti što bezbolnijim za sve nas? Jedino ako se zagledamo u dobro koje je proizašlo iz novonastale situacije. A toga je puno. Na nama je da to prepoznamo, cijenimo i budemo zahvalni. I ovi dani će proći, a mi ćemo s vremenom shvatiti da je sve to bio veliki dar za čovječanstvo i prilika za očuvanje obitelji, prirode, za vraćanje čovjeka čovjeku kao i samome sebi.
Šuma je konačno zamijenila asfalt! Vratili smo se jedni drugima. Jezgra društva, a to je obitelj, sada je moćnija nego ikad. To je svjetlo i nada za bolju i sigurniju budućnost. Ono što je jedina, istinska i prava vrijednost, to je ljubav za čovjeka. Biti tu za drugoga, za prijatelja, obitelj, za bilo kojeg čovjeka u potrebi, to je blago koje ne možemo izgubiti. Nikad. To je ono blago koje nosimo u vječni život. Ona ciglica kojom gradimo svoj nebeski dom.
Za nas kao obitelj ova situacija nije prošla bezbolno. Korona je uzela danak iz naše šire obitelji, prihodi su se prepolovili, a i potres je učinio svoje. Gdje je naša snaga?
U obiteljskom zajedništvu, zahvalnosti za život i sve dobro u njemu, u zagledanosti u dobrotu, ljubav i ljepotu našeg Stvoritelja i svega iz Njegove ruke za nas stvorenog. Puno je toga dobro ovih dana…čak ni kao vjernici nismo zakinuti u potpunosti. Imamo svakodnevne mise i to na državnoj televiziji!
Unatoč nastojanjima pojedinih skupina u društvu, Boga se nikada ne može zasjeniti, nadvisiti, a kamoli maknuti iz srca vjernika. Ako to i pokušaju On postaje još jači, veći i milosrdniji. Tu je, za sve nas. Bdije, čuva, ljubi i štiti najdragocjenije što je stvorio – Čovjeka, tebe, mene, svoju vrhunsku kreaciju, svoje remek-djelo.
Ljudsko i božansko zajedništvo neraskidivo je i nepobjedivo! I zato na krilima Božje ljubavi krenimo hrabro naprijed.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
