ŽIVJETI PO ZAKONIMA DUHA
Borba je čovjekov život na zemlji, kaže Sveto pismo. U toj borbi treba znati odabrati oružje koje će nas zaštititi. Nevolje dolaze neprestano, kao i krize tijela i duha. Postajemo svadljivi i ogorčeni, ljudi nas ranjavaju, situacije nas dovode u beznađe; čini nam se da se više ne možemo boriti niti nositi tegobe koje su nam nametnute. Tada postajemo zločesti, ogovaramo, vičemo, ogorčeni smo. To može razoriti brak, uništiti obitelj, razdvojiti rodbinu, posvađati susjede i rastjerati prijatelje. Potrebno je znati gdje se nalazi lijek tome rastajanju.
Na jednom skupu u Njemačkoj prišao mi je čovjek i zamolio me da mu pomognem. Živi sa suprugom u blizini tasta i punice, koji imaju još dva sina i kćer. Njemu se čini da je ta obitelj psihički bolesna. Tast se često opija, punica viče na zeta, postavlja zahtjeve i kao da ga špijunira na svakom koraku. Sinovi ne rade ništa, ali imaju pravo na dio kuće u kojoj on stanuje sa suprugom iako se ne brinu za kuću. To ga opterećuje i volio bi pronaći neko rješenje. Volio bi sa suprugom preseliti u neki drugi grad gdje bi mirno živjeli. No to ogorčuje njegovu suprugu koja drži da mora ostati uz roditelje i braću da im pomogne. “Ona ne može shvatiti da ja to ne mogu izdržati. Istodobno zapažam”, kaže on, “da mi je supruga depresivna, da ponekad grubo odgovara i da je iscrpljena i tužna.” Čini mu se da će i ona oboljeti i da će to uništiti njihov brak. On misli da bi trebali otići što hitnije, da sačuva svoje živce i svoj brak.
Razjasnio sam mu da na takav način neće uspjeti, nego će samo još više pridonijeti raspadu svoga braka. On je, naime, ljut na obitelj svoje supruge, a ta ljutnja u njemu stvara mržnju, mrak i neprijateljstvo. Tako molitva za njih ne uspijeva jer ih on ne može zavoljeti, kako bi milost Božja kroz njega došla do njih. Time sve biva još gore, jer se zlo i mrak povećavaju. S druge strane, prigovarajući supruzi da više ne može izdržati i da bi trebali otići još je više ogorčuje, jer je muče poslovi i briga za bolesnu obitelj, a uz to je i on razdire stavljajući je između dvije vatre, pa je ranjavana i od njih i od njega. Normalno je da ona ne može pristati na preseljenje. Ona misli da je njezin suprug egoističan kada traži da se zbog njega presele i doživljava da on ne shvaća njezinu brigu i ljubav za roditelje i braću, ali istodobno i bol zbog rastanka. Što bi trebalo učiniti?
Zamolio sam ga da shvati da njegova supruga osjeća sućut prema svojoj bolesnoj obitelji. Tako će se njegovo srce smekšati i njegove će molitve za njih biti uslišane. Želi li pak prodati stan i otići u neki drugi grad, neka najprije pokuša razumjeti svoju suprugu, neka joj priopći da želi otići i zbog nje, jer će ovako i ona stradati; njezina je plemenitost zaista velika, ali joj treba ukazati da s distance može još više pomoći svojoj obitelji. To će u njoj stvoriti osjećaj da je suprug voli i razumije, tada će moći imati povjerenja u njega te prihvatiti odlazak koji je i za nju dobar, a ne proizlazi samo iz muževljeva egoizma. “U svakom slučaju”, rekao sam, “samo je ljubav put na kojem se može naći rješenje.” Potrebno je poznavati zakonitosti života i duha kako bismo uspjeli u životu.
Kad nas netko opterećuje, tada smo prema njemu grubi i ne možemo ne biti zli. Tako je zlo iz tih ljudi prešlo u nas, zarazilo nas, te nam ne dopušta da se problem riješi, nego se još više povećavaju zloća, nemir i bolest. “Dobrim svladavajte zlo”, rekao je sveti Pavao, “i imajte samilosti jedni prema drugima.” “Ljubite neprijatelje svoje”, govorio je Isus iz Nazareta. On je velik čovjek koji nam je iznio zakone duha po kojima možemo postati sretni, zdravi i dobri. Potrebno je uputiti se tim putovima.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
