Iz knjige Budi odvažan i hrabar
U MALOM BITI VELIK
,,U malom si bio vjeran”, kaže Isus iz Nazareta, ,,nad mnogim ću te postaviti.” Zapravo nema malih stvari. Naš život je samo znak onoga što smo u srcu. Tko može u malom biti vjeran, to znači da ima veliko vjerno srce i da će ono biti u svemu i uvijek ispravno i dobro. A Isusu je važno srce, a ne samo djela. Sve što načinimo prolazi, rđa ili se ruši. U konačnici sudnji dan će sve to razoriti. Sve što nije bilo ispunjeno ljubavlju nestat će. Ali što god je bilo napravljeno vjernošću u malom, što je bilo stvarano iz srca, što je bilo
vođeno svjetlom ljubavi, bit će preobraženo i bit će s nama zauvijek u nebu.
Čovjek koji zna u malim sitnim stvarima biti vjeran, koji neće nigdje nikoga prevariti, koji će i najsitniji posao napraviti dobro, koji neće biti površan u brisanju prašine, koji neće samo površno očistiti svoje cipele, koji se neće samo malo oprati po licu, koji zna temeljito ispitati svoju savjest, koji ne živi površno nego disciplinirano, takav čovjek ima veliko srce, on je karakter i on je dostojan imena čovjek. Veliki ljudi mogu biti samo oni koji su u sitnim svagdanjim stvarima vjerni. Tko je, naime, u najmanjim stvarima vjeran bit će mu lako i u velikim stvarima. Zato ne postoje mala i velika djela, ne postoji vjernost u malom i vjernost u velikom. Vjernost je uvijek samo jedna, jer duh se ne da dijeliti, on nije ovisan o prostoru i vremenu.
Tko je junak u velikim stvarima, na fronti ili na utakmici, a kod kuće oko stola, oko cijepanja drva ili čišćenja sobe, oko čuvanja djece i pomaganja na bilo kojem području postaje nevjeran, oni nije nigdje vjeran ili je lažno vjeran. Veliki igrač i nogometaš se nije rodio nego je postajao. On je počeo s malim kratkim treninzima, s laganom gimnastikom, trčanjem, vježbanjem kako ovladati loptom, slušanjem trenera is mučnim preciznim radom svaki dan, te je tako postao velik. Vidimo samo njegovu veličinu i spretnost, njegove savršene poteze i izvrsne kretnje, no mi nismo vidjeli sve one male, sitne žrtve koje je prinosio svaki dan na treninzima da bi mogao načiniti ovakve poteze. On igra na terenu nogomet samo sat i pol, ali je godinama morao svaki dan vježbati da bi to mogao načiniti.
Kad gledam velike i nezaboravne slike raznih velikana tada mi se učini da su cijeli život radili samo jednu sliku. Preciznost poteza, savršenost izrade detalja, nevjerojatna brojnost lica na slikama, savršena izrada običnog lista, pupoljka, trave, ptice ili pčele očito ga je stajalo godine preciznosti, mira, vjernosti. No, takvi umjetnici nisu napravili samo jednu, nego bezbroj takvih slika. Očito je da se discipliniranim radom, vjernošću u sitnim stvarima najviše posla napravi pa ostaje vremena činiti i bezbroj drugih stvari. Nasuprot tome istina je očita da se površnošću i nevjernošću u malim stvarima, ne mogu napraviti velika djela, ali da se i ono što se napravi razara, te takav čovjek ne napravi nikad ništa. Zanimljivo je da ljudi koji su prezaposleni na svim stranama, naprave bezbrojna djela, napišu brojne knjige, sudjeluju u svim manifestacijama i pomažu na brojnim mjestima. Oni naprotiv koji ništa ne rade, koji stalno mrmljaju i tuže se na druge, koji su depresivni i ogorčeni protiv politika, protiv susjeda i vlastite obitelji nikad ništa ne načine, ali neprestano kvare i ono što je načinjeno.
Velike stvari počnu odmah ujutro. Ako se čovjek može ustati čim zazvoni budilica. Velika stvar se napravi ako čovjek zna biti točan na poslu, ako pazi da se lijepo odjene, ako čuva dobre riječi za one koje će susresti, ako ustupa sjedeća mjesta u tramvaju i autobusu onima koji su umorniji od njega, ako zna ispričati sve one koji ga povrijede. Vjernost u pripremanju stola i uzimanju žlice u ruke, vjernost u čitanju i pisanju pisma, svaki dan vjernost u otvaranju Svetog pisma da nešto čuješ što Bog kaže, vjernost čitanju neke dobre knjige, vjernost da svaki dan očistiš i obrišeš prašinu na svome stolu, vjerno napraviš ono što se od tebe traži, da imaš vremena za razgovor s Bogom i da napraviš neke sitnice, čini te sposobnim da čitav dan ostaneš na nogama i da navečer budeš pun zadovoljstva, jer imaš dan koji je bezbrojnim plodovima ispunjen sjeo u torbu tvoga srca i postao tvoje vlasništvo.
Želiš li postići nešto veliko tada počni s malim, tvoji će kritičari ušutjeti kada vide kako si ono maleno velikim učinio. Ignacije Lojolski kaže: ,,Ako si samo jedan jedini grijeh spriječio bit će ti to bogata plaća za sve tvoje muke i brige života.” Svatko od nas može postati velik. Jer svi mi živimo u malom životu, ali kad ga činimo na način velikih tada mi postajemo veliki s njime.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)