Piše: Sanja Popadić
Prilikom uređenja stana kupila sam poprilično veliku količinu kupaonske i ostale opreme te sam bila neprestano zabrinuta kako ću sve dovesti u stan. Htjela sam izići iz briga koje su me salijetale ali mi nikako nije uspijevalo. Zapitkivala sam se neprestano što ću ako mi radnici odbiju pomoći, što ću tada. Sjetila sam se Isusa kako je rekao da se ne brinemo tjeskobno i da svu svoju brigu bacimo na njega.
Međutim kako se dan bližio kraju primijetila sam da me nitko nije nazvao niti obavijestio da roba dolazi. Odlučila sam ih nazvati i reći im da ih još uvijek čekam te me nakon nekog vremena nazvao voditelj transporta i počeo se ispričavati. Bio je iznenađeni što ga nisam napala te je rekao da će on sve riješiti i da se ništa ne brinem te me pitao da li ima još nešto što bi on mogao učiniti za mene. Na to sam mu oduševljeno odgovorila da bi mu bila jako zahvalna kada bi njegovi radnici unijeti robu u stan. Rekao je da nema problema i da će ako treba donijeti i preostalu robu koja se nalazila u drugoj poslovnici. Bio je upisan u moj mobitel kao poseban gospodin jer sam mu zaboravila ime.
Tada sam primijetila kako sam se samo trebala prepustiti u Isusove ruke i njemu vjerovati do kraja. Isus traži da mu vjerujemo do kraja, do zadnjeg trenutka, a ja sam se tjeskobno brinula. Život s Isusom je čudesan i prepun nevjerojatnih priča koje on piše ako mu dopustiš. Bila sam tako sretna jer sam ponovno naučila da se ne isplati tjeskobno brinuti već sve u životu raditi s Isusom. Nije važno da li se radi o transportu kupaonske opreme ili pečenju kolača, on je uvijek tu da sve s tobom dijeli i da te vodi na tvome putu. Dopusti Isusu da uđe u svaku tvoju konkretnu životnu situaciju.
