Transkript 8. studija, Tomislav Ivančič
Razlikujte: u hagioterapiji postoji znanje, ono je kao oko i mora postojati, no Duh, duhovna dimenzija i snaga, ona je svjetlo da bi oko vidjelo i moglo raditi. Znanje i duhovnost. Znanje stječete na ovakvim studijima i iz knjiga. Duhovnost još niste naučili, ne znate kako se ona dobiva. Zato ću vam pokazati cijeli hod ZMiR do hagioterapije i dalje, da biste znali koja je to duhovnost, koja su sredstva da dođeš do Duha ili da možeš biti hagioasistent.
Povijest Zajednice MiR isto je što i duhovnost.
Kad sveti Ignacije osniva isusovce, oni moraju imati duhovne vježbe, razmatrati, moliti onako kako je to on u životu činio. Oni koji slušaju svetog Vinka Paulskog, moraju činiti ono što je on u životu činio, franjevci moraju slijediti svetog Franju, njegovu duhovnost, znači njegove metode kako biti franjevac i imati iskustvo Franje. Vi morate imati iskustvo Zajednice MiR. Korak po korak ću vam pokazivati što to morate usvojiti.
U prvom razdoblju ( od 1971. do 1975.) nama je bilo bitno doći do iskustva Duha. Zašto?
Naučili smo od Isusa iz Nazareta, povijesne osobe, vrhunskog znanstvenika, da je prije nego što je počeo javno djelovati i liječiti ljude najprije dobio iskustvo Duha, tj. bio kršten na Jordanu. Otada je u snazi Duha liječio svaku bolest i svaku nemoć. Bilo nam je jasno da bez te snage mi kao Zajednica ništa nećemo moći.
Da bismo mogli doći do tog iskustva Duha, do kojeg smo došli 1975. godine, mi smo prvo počeli razgovarati, diskutirati između sebe što će nam vjeronauk koji nas ne mijenja i ne daje nikakvu snagu. Onda smo počeli čitati Sveto pismo, pa smo otkrivali beskrajno lijepe tekstove, npr. u Jeremiji 15: “Ako mi se vratiš, pustit ću ti da mi opet služiš, ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna, bit ćeš moja usta. Oni će se okrenuti k tebi, ali ti se zato ne smiješ okrenuti k njima.”
Onda smo naučili da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku iz prva tri ili pet poglavlja Knjige postanka. Znači, ja u čovjeku vidim Boga. Ti si slika Njegova, fotografija!
Potom smo naučili od Isusa biti potpuno čovjek s Marijom, a onda smo otkrili da je On nakon krštenja na Jordanu, nakon iskustva Duha, išao liječiti ljude.
Svi vi koji znate hagioterapiju, radite hagioterapiju, a nemate iskustva Duha, vi ne možete biti hagioasistenti, vi to ne možete raditi, vi varate sebe i pacijente. Niste vi krivi jer do sada vam nismo o tome govorili, ali sada znajte: ne možete to raditi. Svaki hagioasisent koji nema iskustva Duha, ne može raditi taj posao. On je u mraku. Mrak ne može pacijentu dati svjetlo. Zato smo to tražili.
Dakle, proučavali smo Sveto pismo, osobito Novi zavjet, Isusove rečenice. Otkrili smo kako se stvara kraljevstvo Božje u Mateju 5, 6, 7, zatim krasne Isusove govore prije smrti u 13., 14., 15., 16., 17. poglavlju. Milina…Onda smo kod svetog Pavla proučavali, osobito 12., 13., 14. poglavlje 1. Korinćanima, i otkrili smo darove Duha Svetoga. Onda smo čuli da i karizmatici imaju dar jezika i neke još darove, ali nam nije odgovarala ona njihova pretjerana radost, veselje, ples i sve skupa. Osjećali smo da nešto tu mora dublje biti.
Život ljudski je daleko kompliciraniji i teži, a znali smo istovremeno da moramo imati darove Duha. Onda smo znali: dar jezika ne čini te nimalo boljim ni sposobnijim. Dar jezika je za nevjernike, kaže sveti Pavao, za one koji ne vjeruju, pa im Bog dade: Evo, vidiš, imaš jezik koji ne razumiješ! Bog ti ga je dao, a da uopće ne znaš odakle, samo da bi povjerovao, onda dar vjere, pa dar proročki. Koliko mi imamo proroštava, cijelu knjigu napisanu! Zatim dar liječenja, dar prosuđivanja, dar razumijevanja jezika, dar obraćenja, dar ljubavi…
Naučili smo da treba razlikovati službe koje daje Duh Sveti, darove koje daje Duh Sveti i
kreposti koje daruje Duh Sveti. To su tri stvari. Služba je to da ti kao laik imaš svoju službu u Crkvi. Ja sam svećenik, imam svoju službu u Crkvi… To je sve po Duhu Svetom. Duh Sveti mi to daje. Darovi su nešto što tebe ne čini nimalo boljim čovjekom, nego preko tebe očituje drugima da Duh Sveti u tebi djeluje ako si ponizan. Međutim, najvažnije su kreposti ili plodovi Duha, kaže sveti Pavao. To su vrline po kojima ti postaješ drugačiji: strpljiv, pun ljubavi, ponizan, inteligentan, vrstan, svet.
Nakon što smo diskutirali, pa proučavali Sveto pismo, Stari pa Novi zavjet, onda smo
došli do toga da idemo tražiti te darove Duha Svetoga, tražiti silu Duha, tražiti Osobu Duha Svetoga. Mi smo ga primili po svetoj potvrdi, a zašto u nama ne djeluje?
Treba se otvoriti Duhu! Onda smo počeli polako spontano moliti, svaki je izražavao svoju
molitvu onako iz srca. Nakon toga smo priznavali svoje grijehe Gospodinu, javno, jedni drugima u skupini. Imali smo skupine u kojima smo to radili i vidjeli smo da nas ta molitva polako, polako nekuda približava. Mi dolazimo nekuda sasvim blizu.
Onda sam ja osobno odlučio tri tjedna moliti klečeći dvadeset minuta za te darove Duha i plodove Duha. Osjećao sam svaki put kako sve nešto dolazi, dolazi, mislio sam: sad će… Kao da ću odjedanput prodrijeti u jedan drugi Božji svijet. To je bila milina! Mislio sam, to mora trajati tri tjedna, jer kad kvočka sjedne na jaja, nakon tri tjedna izađu pilići. Prema tome, kad Duh Sveti sjedne na moju pamet i moje srce iz mene se rodi duhovni čovjek, život Božji u meni.
Nastavit će se…
Svetopisamski tekstovi po kojima je rasla Zajednica u duhovnosti:
Knjiga postanka: prva tri poglavlja
Tomislav Ivančić
Izaija: 43, 44, 49.
Jeremija: 15 poglavlje.
Ezekiel
Psalmi 91,95
Matej 5, 6, 7
Ivan 13, 14, 15, 16, 17.
Pavao Korinćanima 12, 13, 14.
Poznaješ li ih ti ?
Poznaješ li put Zajednice?
Jesi li u duhu Zajednice?
Ezekiel 36
„ Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja,
Natrag vas dovesti u vašu zemlju,
Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite,
Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših.
Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas,
Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa
Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zapovijedima
I da čuvate i vršite moje naredbe,
I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima i bit ćete moj narod,
A ja ću biti vaš Bog.
Izbavit ću vas od svih vaših nečistoća i dozvat ću žito i umnožiti ga.
I nikad vas više neću izvrgnuti gladi.
Postidite se i posramite zbog putova svojih dome Izraelov.“
Zabilježiti sebi što me posebno poziva na obraćenje, što mi posebno govori ovaj tekst.
Ezekiel 37
„ I spusti se na me ruka Jahvina i Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju
Provede me kroz njih i svuda oko njih i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvim suhe.
Reče mi: Sine čovječji mogu li ove kosti oživjeti?
Ja odgovorih: Jahve Gospode, to samo Ti znaš.
Tad mi reče: Prorokuj ovim kostima i reci im: O suhe kosti čujte riječ Jahvinu
Ovako govori Jahve Gospod ovim kostima: Evo duh ću svoj udahnuti u vas i oživjet ćete,
Žilama ću vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i oživjet ćete,
I znat ćete da sam ja Gospodin.
Ja stadoh prorokovati kao što mi bje zapovjeđeno i dok sam prorokovao nastade šuškanje i pomicanje i kosti se stadoše igrati.
Pogledah i gle po njima narasle žile i meso, kožom se presvukoše, ali duha još ne bijaše u njima.
I reče mi: Prorokuj duhu sine čovječji, prorokuj i reci,
Ovako govori Jahve Gospod: Od sva četiri vjetra dođi Duše i dahni u ova trupla da ožive,
I stadoh prorokovati kao što mi zapovijedi i Duh uđe u njih i oživješe i stadoše na noge.
Vojska vrlo,vrlo velika.
Reče mi: Sine čovječji, te kosti, to je sav dom Izraelov.
Evo oni vele, usahnuše nam kosti i propade nam nada, Bog i Gospod)
Zato prorokuj i reci im, ovako govori Jahve Gospod: Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu, i znat ćete da sam Ja Jahve kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova moj narode, i Duh svoj udahnut ću u vas da oživite
I dovest ću vas u vašu zemlju i znat ćete da Ja Jahve govorim i činim. Riječ je Jahve Gospoda.“
Ezekiel u svjetlu Bljeska
Piše: Ljerka Jurkić
Prvi tekst zapravo bi se mogao nazvati “ Poziv na obraćenje“, a to znači: Bog obećaje da će nas očistiti od svih nećistoća i kumira, tj. idola i da će nam dati novo srce, izvadit će ono kameno i dat će novo, tj. nov Duh udahnut će u nas. To podsjeća na Bljesak: „Novi izljev Duha Svetoga potreban je ovoj Zajednici“, govorio je Prezbi.
No, Ezekiel i ovo kaže: „To će biti Duh da hodite po mojim zakonima.“ Zajednica je iz ovoga i u početcima rasla, ali može se to čuti i u kontekstu ovog trenutka, kao i trenutka kad smo primali Bljesak.
Je li se taj novi izljev Duha dogodio u Zajednici?
Ezekiel baš kao i Utemeljitelj podsjeća: neće se dogoditi bez obraćenja pojedinaca. Najbolje bi bilo kad bi sve kosti, čitava Zajednica, odjednom oživjele, ali da se bar netko nađe, da se obrati onako svim srcem prema onom na što nas je Prezbi pozvao u Bljesku!
Na to se nastavlja i drugi tekst ,37. poglavlje, koji kaže: mrtve samo Duh Sveti može oživjeti, što također podsjeća na Prezbijev govor od 7.listopada 2013., tj. početka Bljeska kada nas je sve okupio, (uskoro će biti 10 godina tomu, je li moguće?) i rekao: „ Kad sam ušao u kapelicu i vidio koliko vas ima, ja sam znao da je ova Zajednica mrtva.“
Jesmo li napravili svih ovih godina ono što je Prezbi očekivao? Ono što Isus očekuje?
Doista, toliko smo toga vrijednog učinili i činimo, ali jesmo li oživjeli?
Kad danas u Ezekielu 37 čitam o Zemlji u koju ćemo doći, čujem da on govori zapravo o Božjem kraljevstvu u koje ćemo doći. Dakle, mi ćemo ući u tu Zemlju, ali samo ako primimo Duha Svetoga, tj. ako se obratimo Onom koji nam ga može dati, jer samo nam Isus može dati Duha Svetog. On ga je obećao. Mi time ne raspolažemo, mi to ne možemo podrazumijevati.
Naivno je misliti: „Ja sam u Zajednici, ja sam završila formaciju“, ili: „Ja sam hagioasistent, a ja evangelizator, ja to imam.“
Samo nas On može oživjeti, kaže ovaj tekst. Samo nas On može oživjeti. Neće nas nikakva naša revnost oživjeti. Ni dobrota, ni znanje, ništa, ni revnost ovoj karizmi, ništa…Samo to da stojim kao siromah pred Njim i da tražim, vapim, vjerujem, onako kako me Prezbi učio, da, prema navještajima, čeznem…
Zatim, u Ezekielu nalazimo tu snažnu Božju riječ: „ I znat ćete da Ja, Jahve, dakle, govorim i činim.“ Dakle, „Ja dok govorim, Ja činim“, za razliku od ljudi koji govore , a ne čine. Prema tome, vratiti nam se Njegovoj riječi, njegovu obećanju, Isusu se vratiti i Njegovoj riječi, jer Njegova riječ čini. To je ono što je Prezbi, govoreći o tomu kako do Duha Svetog , naglasio: podsjećati se na Isusovo obećanje, vezati se za Njegovu riječ dok tražiš Duha.
I naravno, kad govorimo o Božjem kraljevstvu, ne možemo se ne sjetiti u svjetlu primljenih navještaja: taj prijelaz iz Sotonina u Božje kraljevstvo, to je nešto što se ne događa izvana, nego iznutra. Gdje je ta crna rijeka koju treba prijeći? To je u nama, to nije nešto izvan nas što ćemo raditi ili mijenjati. To je nešto što se u meni, na razini moje duhovne duše, treba dogoditi. I u Bljesku smo čuli: „Duh Sveti nikad ne radi izvana, On uvijek radi na promjeni čovjeka iznutra.“
Mijenjaju li mene svi moji poslovi, pa i divne službe u Zajednici? Mijenja li me formacija svih ovih godina?
Kao što je u Starom zavjetu narod išao iz jedne zemlje u drugu, pa ga je dragi Bog iz tog ropstva po njihovoj vjeri oslobađao, tako mene sad, nakon Isusova dolaska, u posljednjim vremenima, hoće iz moje stare zemlje u meni , iz mog neobraćeničkog mentaliteta izvesti u Božje kraljevstvo. To je ta nova zemlja. A sve se to u meni treba dogoditi.
Što je meni činiti?
Meni je čvrsto uzeti ovu Riječ, čvrsto uzeti ovo obećanje, i to je prvo, podsjećati se baš na ovu riječ, dakle čvrsto uzeti ovo Božje obećanje. Svaki dan, kao što sam ono prvi put kad sam izmolila temeljno iskustvo u ovoj karizmi, tako sad: odrediti si vrijeme kad ću ja stvarno najprije pročitati ovaj tekst, ali i druge, prije svega Isusove riječi iz evanđelja, i obratiti se Isusu, ali pod ovim vidom, ništa drugo. Dakle, Isusa i Njegovo obećanje uzeti.
Što je još važno? Nema drugog puta do Duha Svetog, nego da se dogodi stvarno pokajanje. Kad On kaže: „Očistit ću vas od vaših nečistoća i idola“, znači, od ove mlakosti, od prosječnosti, od neustrajne molitve , od manjka povjerenja, od rastresenosti…., predavati stvarno Isusu te grijehe. Imamo li mi u Zajednici to iskustvo istinskog pokajanja?
Možda zato i trebamo biti u malim grupicama kako nas je Prezbi i poticao na osmom studiju. Ne možemo doći do tog novog izljeva i do Duha samo komentiranjem knjiga koje moramo naučiti, komentiranjem hagioterapije, navještaja…I da komentiramo evanđelje, ne možemo doći do novog iskustva , nego zna se kako se dolazi: sabrati se, zagledat se u Isusa i Njemu osobno predati grijehe. Ali to nije jednostavno, nije jednostavno sabrati se, da stvarno gledaš Isusa i da samo Njemu govoriš, a ne da odglumimo neku molitvu…
To i Prezbi kaže na 8.studiju, nema više onih molitava kao nekad, oni su , kaže, šutjeli. Oni nisu mogli moliti jer su osjećali da to nije to…
Zaželjela sam se istinske , obraćeničke molitve, molitve koja se rađa u tišini srca….
Što nam je činiti?
Možda ima netko tko prolazi ovaj put , duhovnost prema povijesti ZMR ? Možda će nas ohrabriti promjena tih ljudi. A što ako nitko još nije krenuo? Jesam li ja, Gospodine?
