ISKUSTVO IZ FORMACIJE BLJESKA
Piše: Renata Marić Pušelja
Posebno me dotaknula iz Navještaja kojeg smo primali u Bljesku jedna rečenica: „Naše krštenje je garanacija da nas Bog zaista čini svojom djecom i da je Bog Otac u nama, naša pričest je garanacija da je Isus u nama, a naša krizma je garancija da je Duh Sveti u nama. Dakle, ja već imam Oca, Sina Duha Svetoga, oni su u meni.“ Danima sam u sebi motrila to Presveto Trojstvo, a u meni je odzvanjalo: u meni ne dišu samo moja pluća, u meni diše Duh Sveti.
Ono što je prethodilo mojoj čvrstoj odluci za taj susret, je rečenica iz knjige „Susret sa živim Bogom“: „Čim se temeljito obratiš – optio fundamentalis – i moliš da osjetiš pripadnost Isusu, to se i događa. Ne može se dogoditi da tvoj život ne krene na bolje. Svaka je iskrena molitva uslišana, pogotovo kada tražiš Duha Svetoga da u tebi snažno djeluje, kada dakle tražiš kraljevstvo Božje.“
Svim srcem sam povjerovala u tu rečenicu i odlučila tražiti to djelovanje Duha.
Susret se ubrzo i dogodio, naime suprug i ja sudjelovali smo na seminaru nove evangelizacije naše Zajednice u Austriji, oboje smo u trećoj točki formacije. Zapravo, jedva sam se izborila za odlazak na taj seminar, sin nam se razbolio, baš taj dan kada smo trebali krenuti imala sam na poslu rok za predaju projekta. Te sve situacije su bile stresne do te mjere da smo se suprug i ja posvađali netom prije polaska. Ipak, u zadnji trenutak sam odlučila poći. Na seminaru je suprug sudjelovao svjedočeći svoje iskustvo promjene života u susretu s osobom Duha Svetoga. Ja sam išla više kao pratnja i čuvala našeg jednogodišnjeg sina. Budući nisam mogla sa sinom pratiti seminar, boravili smo u župnoj kući, a seminar se odvijao u crkvi. No, pružila se mogućnost sudjelovati online, što sam drugi dan seminara i učinila. U drugom dijelu tog dana, prije molitve za nutarnje iscjeljenje, zavapila sam Isusu iz srca. Zamolila sam Isusa da ukloni sve zapreke koje stoje na putu mojeg iskustva susreta osobe Duha Svetog – sve grijehe, sva nepraštanja, sve duhovne rane.
Do prostorije u kojoj sam se nalazila odvijala se proslava rođendana, bilo je jako glasno, ali kako je počela molitva za nutarnje iscjeljenje, sabrala sam se da bih došla cijelim svojim bićem u Isusovu prisutnost i više ništa nisam oko sebe čula. Sin mi je zaspao u naručju, a ja sam kroz riječi voditeljice molitve snažno doživjela ljubav Stvoritelja; od začeća, osobito u svih devet mjeseci u utrobi majke, u mom odnosu s majkom. Osjetila sam veliku ljubav, zaštićenost, sigurnost; snažnu Očevu prisutnost u tom periodu – nisam bila sama.
Onda se u meni pojavila grižnja savjesti zbog nekih davno počinjenih i ispovjeđenih grijeha, a ubrzo zatim i spoznaja kako je Netko svojom mukom na križu, smrću i uskrsnućem uzeo moje grijehe i moju krivicu na sebe – ja sam slobodna! Kao da je s mojih leđa spao ogroman teret.
Zatim spoznaja – postoje ljudi kojima nisam oprostila. Potpuno jasna i tko su ti ljudi te što im točno zamjeram i što im nisam oprostila. Ogroman trenutak milosti došao je za mene; brzo sam se u duhu izmirila s njima i u srcu im oprostila.
Kao zadnja zapreka bio je loš odnos s jednom osobom. Duboko sam čeznula da se taj odnos promijeni, no ništa se od toga nije događalo, unatoč mom silnom trudu i molitvi. Trebala sam se ja promijeniti, i onda se i nadahnuće u meni pojavilo kako će se to dogoditi. Izdignut ću se iznad tog lošeg odnosa upravo Božjom ljubavlju, a to moje iskustvo kasnije može pomoći mnogim drugim ljudima. Pojavila se, naravno, sumnja hoću li ja to moći, a zatim se jasno očitovala prisutnost Duha Svetoga kroz molitvu u jezicima, duboki mir u meni, radost, zahvalnost, suze su mi se samo slijevale niz lice, neka toplina prostrujila je mojim tijelom. Znala sam jedno:
Susrela sam živoga Boga i odlučila sam ići gdje god me zove.
Ubrzo su stigli i plodovi tog susreta s Duhom Svetim. Susrela sam tu osobu s kojom sam imala loš odnos. U vrijeme ranijih susreta osjećala sam u sebi uvijek neku gorčinu, grč, pritisak, no to se ovaj put nije dogodilo. U meni se dogodila promjena, u susretu s tom osobom osjećala sam duboki mir, ogromnu ljubav i sućut za nju. Na trenutke kao da je kroz mene sijala Božja ljubav.
Bila sam svjesna da to nije moja snaga, niti bih ja mogla sama tako postupiti da u meni nije snažno djelovala snaga Duha Svetoga.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.