Stalno se čuje oko nas: „Vruće mi je, hladno mi je, žedna sam, gladna sam.“
Kao da smo postali ljudi koji više ništa ne mogu izdržati. Tijelo traži svoje, a duh kao da posustaje. Upravo se u tim trenucima jasno vidi razlika – gdje je duh, a gdje tijelo.
Nekada sam bila pravi control freak – nisam mogla podnijeti da išta vlada mnom. Upravo me to i potaknulo da ostavim cigarete. S alkoholom je borba trajala dulje, ali i tu sam, s vremenom, odnijela pobjedu.
To moje unutarnje nastojanje da budem jača od svega došlo mi je kao blagoslov kad sam prije nepune tri godine završila u bolnici potpuno paralizirana. Tada sam danima samo gledala hranu i piće, gladna i žedna, a nitko mi ih nije mogao dohvatiti.
Ti trenutci nemoći bili su dragocjeni – prava vježba za dušu, prilika da tijelo dođe na svoje pravo mjesto.
Vidim koliko je teško buditi se rano za susret s Gospodinom. Bolovi su po noći jači, nije moguće spavati, ali kao vojnik idem, hoću, znam što se kroz ta jutra dobije. Taj susret je ono što me nosi, oblikuje, daje snagu za dan. Neizmjerne milosti i blagoslov. I to me kao magnet vuče da dođem i sutra. Gledam cilj koji me nosi i podiže. Za kratki i neznatan napor tolika blagodat.
Još uvijek, nerijetko u danu tijelo slavi svoju pobjedu. Napravi nervozu zbog teških misli ili strahova. Još uvijek slavodobitno odnese dan u nekom svom smjeru.
Ponizno priznajući dolazim se Izvoru da me osnaži i vrati.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
