U srijedu 06.08.2025. održana je treća evangelizacijsko-hagioterapijska tribina koju je organizirala Zajednica Molitva i Riječ Nova Gradiška u vjeronaučnoj dvorani Župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Novoj Gradiški..
Tema ove tribine bila je Ako oprostiš te ju je predvodila hagioasistentica i voditeljica Centra za hagioterapiju Zrinka Ferenčina. Na početku velečasni Mario Sanić pozdravio je sudionike i naglasio kako je tema vrlo aktualna i svima potrebna te da se praštati uči svaki dan, kao i ljubiti. Sudionike je kratko pozdravila i predsjednica ZMR Nova Gradiška Ivana Mihić i naglasila da nije dovoljno samo čuti ove tribine nego i primijeniti ono što smo čuli u svakodnevnom životu.
Tribina je započela s pitanjem za sudionike:
- „ Zašto oprostiti?“ Neki od odgovora su bili da bi skinuli teret sa srca, zatim jer se nama svakodnevno oprašta, kako od ljudi tako i od Boga. Jedan sudionik je rekao kakao je neopraštanje poput prsti na obje ruke koji su međusobno isprepleteni, ako ih nikada ne pustimo (ne opraštamo) ne možemo ništa drugo raditi, zgrčeni smo i zalijepljeni smo za to zlo koje nam ne da dalje. Te da je oprostiti potrebno da bismo bili slobodni i sposobni ljubiti.
Postoji opasnost da pokušavamo svojim dobrim djelima nadoknaditi zlo koje smo učinili umjesto tražiti oprost. Oprost nam može dati jedino Bog, ne možemo ga svojim djelima zaslužiti. Opraštanjem stavljamo bedem između sebe i zla, govorimo da ne želimo imati ništa sa zlom koje nas može povrijediti.
- Kome bi trebalo oprostiti? Oprostiti treba sebi, drugima i Bogu. Sebi – jer često sebe ne prihvaćamo takve kakvi jesmo, a treba učiniti upravo suprotno, prihvatiti sebe i ne gledati svaku sitnicu u svome životu. Drugima – da bi mogli živjeti, svaki čovjek je različit i to je ono što nas smeta kod drugih. Bogu – jer nas nije pitao da li želimo živjeti, kakvi želimo biti, koje roditelje želimo imati i u kojoj zemlji želimo živjeti. Često predbacujemo Bogu i gunđamo, trebamo prihvatiti sebe i svoj život.
- Kada oprostiti? Odmah! Oholice ne trebaju niti traže oprost, poput farizeja jer su smatrali da su oni bez grijeha a ne postoji niti jedan čovjek bez grijeha. Opraštanjem sprječavamo širenje zla, opraštanjem ne opravdavamo zlo već mijenjamo zlo u dobro. Druga osoba neće imati koristi od našega oprosta sve dok se ne pokaje.
Blaženi Miroslav Bulašić svojim je mučiteljima poručio „Moja osveta je oprost“ poput Isusa koji je na križu rekao „Oprosti im jer ne znaju što čine“. Za oprost treba biti ponizan, pun razumijevanja i sućuti. Osobe kojima trebamo oprostiti možemo gledati kao bolesnike i lakše ćemo oprostiti. Ako oprostim tu osobu možemo i promijeniti. Mnogi su ozdravili kada su oprostili. Uvrjede nas mogu povrijediti samo ako već tu postoje rane koje nismo zaliječili, a kada oprostimo puni smo Božje ljubavi. Četiri su koraka u oprostu 1. Opraštam ti, 2. Oprosti mi, 3. Stavljam Boga u naš odnos jer je on lijek i liječnik, neka on sudi, 4. Zahvaljujem se za osobu koja mi je nanijela zlo, hvala na situaciji koja nas je spojila i što smo potrebni jedno drugom za rast.
Tribina je zaključena s pozivom na sljedeću tribinu pod temom Živjeti sa patnjom koja će se održati za mjesec dana 03.09. u 19:30 na istom mjestu.
