Piše: Branka Patafta
U trenutku spoznaje biti svoga postojanja u odnosu na stvarnost u kojoj živim, postojim i djelujem, spoznala sam, niti novu, niti tajanstvenu, ali tako prisutnu istinu i pronašla odgovor za prošlost koju sam živjela u sadašnjosti.
Ono što je za mene u vrijeme izolacije, bio novi iskorak, bila je spoznaja: Kako voljeti bez navezanosti ili bez razvijanja ovisnosti?
Voljeti bez potrebe za drugom osobom. Davati se bez uzvrata, opravdanja, voljeti i kada nisi voljen, prihvaćen, kad si odbačen, ignoriran, kada se ne možeš opravdati, kada se zbog svega osjećaš nemoćnom pred drugim čovjekom.
Čovjek je slobodan i ne možeš ga prisiliti da bude dobar, niti zao, da te prihvati, zavoli, da ti se otvori i progovori o sebi ili da zašuti. Svaki čovjek je priča za sebe. Nitko nema ono što ti imaš i ne možeš iz svoje dimenzije suditi ili očekivati da drugi razumije tebe, da ti priđe, progovori i postane prijatelj, suradnik.
Samo ljubav dotiče čovjekovu slobodu izbora i odluke.
Sve što ograničava i uništava čovjekovu slobodu, onemogućuje čovjeku da progovori kao čovjek, da sebe ostvari i uđe u dobrotu.
To je divna, stara spoznaja, a to znači da ni nad jednim čovjekom ne moram očajavati.
Potrebno je samo razumjeti čovjeka, dopustiti mu da bude, onakav kakav jest, da ti se otvori i da uđeš u prostor njegove slobode, ali ako se ni to ne dogodi, prihvati čovjekovu mogućnost izbora, oprosti i otpusti čovjeka kako bi i sama ušla u slobodu i zdravlje.
U toj spoznaji koja se kroz ovo vrijeme na konkretan način oblikovala, ja sam ponovno dotaknula egzistenciju svoga postojanja jer ništa nas ne čini tako nesavjesnima i jadnima kao želja da nas svi cijene i vole. Život nije trgovina. Koliko je toga izgubljeno kad u tebi postoji ta potreba za ljubavlju, za potvrdom svoga identiteta i sposobnosti od drugih ljudi.
I onda buđenje!!!
Stvoritelj je mene u jednom trenutku povijesti htio, želio i stvorio i On mene u svakom trenutku rehabilitira, liječi. Radi se o mojoj duhovnoj egzistenciji. Sve ono što je mene ranilo, opteretilo, razorilo – On ponovno stvara.
Ne navezanost na ljude, stvarni je plod spoznaje Biti moga postojanja i rast u dobroti, istini, ljepoti i ljubavi.
Ovo je bio nakon dugo vremena hod prema samoj sebi i Stvoritelju.
Bila je to obnova povjerenja i potvrda, da sve što sam drugima govorila, savjetovala, poklanjala vrijeme, bilo je dobro i kvalitetno ali sam u nekom trenutku malo zaboravila
sebe.
Trebalo se vratiti PRVOJ LJUBAVI! (kako je govorio naš utemeljitelj prof.T.Ivančić)
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
