ČVRSTO SAM ODLUČILA
Prije nekoliko dana majka mi je ispričala kako je donijela čvrstu odluku da neće sjesti ni na jednu klupu na putu do tržnice. Iako uvijek ima naviku sjesti, ovoga puta to nije učinila. Ispričala m je kako je otišla na tržnicu i kupila sve što joj je bilo potrebno, ovoga puta mnogo više budući da je bila subota te je hodala i zadržala se više vremena nego inače. Kada sam je upitala zašto je to učinila, odgovorila mi je: „Donijela sam čvrstu odluku i rekla sam da neću odustati. Nema šanse! Neću sjesti ni na jednu klupu dok idem na tržnicu!“ Iznenadila me uvjerljivošću kojom je to ispričala. No ona je već tada imala iskustvo, govorila mi kako je uspjela i da se čak na povratku kući zaustavila samo dva puta zbog teških vrećica. Inače se zna i više puta zaustaviti i provesti više vremena sjedeći ali ovoga puta nije bilo tako. Kaže da je sljedeći put, kada je išla na tržnicu zaboravila sjesti, kaže da joj uopće nije palo na pamet da sjedne.
Pomislila sam kako je malo potrebno, samo jedanput i tijelo već samo ide, već traži da se dalje nastavi istim putem iako se radi o starijoj osobi. Njezin je mozak, bez obzira na godine upisao njezino prijašnje iskustvo i već se nakon jednog puta ponaša u skladu s njom.
Baš tih dana razmišljala sam o vrlinama, dobrim navikama te kako ih upisivati u sebe kada ti se sve opire.
Moja majka mi je bila dobar primjer kako se usprskos godinama mogu upisivati dobre navike, važno je samo donijeti čvrstu odluku koju ću odmah provesti u djelo. Svidjelo mi se što je moja majka donijela jednu odluku i odmah ju provela. Nije čekala, nije donijela bezbroj njih koje nije ostvarila nego jednu i odmah ju primijenila u svakodnevnom životu, na putu do tržnice.
Promisli – odluči – učini! To je temeljno pravilo na putu duhovnog zdravlja! Čovjek može spoznati mnogo toga, može se i odlučiti, ali ako to ne prijeđe u praksu, sve je mrtvo. To je kao brod koji nikako da zaplovi.
Čovjekova odluka je za njega odlučujuća, ali samo se djelom čovjek opravdava.
Nemoj dragi čitatelju, dugo razmišljati i čekati, nego kreni! Neka tvoj brod danas zaplovi! Pa makar doplovio i do tržnice. Važno je da kreneš.
Rođena u Zagrebu. Po struci mag. prometa. Kao član Zajednice ZMR se nalazi u četvrtoj točki formacije te je na putu izobrazbe i pripreme za hagioasistenticu. Sve ono za čim je čeznula pronalazi u radu i djelu prof. Tomislava Ivančića s kojim se prvi puta susreće 2016. godine. Od tada ne prestaje istraživati, čitati i proučavati profesorovu bogatu ostavštinu. Na KBF-u je završila program cjeloživotnog obrazovanja „Teološka kultura. Zaposlena je te u svoje slobodno vrijeme voli učiti strane jezike.
