Istinitost podataka jamči centar koji je iskustvo ustupio. Podaci poznati uredništvu.
Prije osam godina došla sam u Centar za duhovnu pomoć jer sam u kratkom razdoblju doživjela višestruke gubitke, traumatične za moje psihofizičko zdravlje. U nekoliko mjeseci sve što sam gradila s mužem srušilo se i cijeli mi se svijet preokrenuo naglavačke. Trebalo je krenuti iznova. Sve što sam imala u materijalnom smislu (ljudi, imovina) bilo je izgubljeno. Napustila sam muža, izgubila posao i vratila se roditeljima. Dva mjeseca nakon proživljenih događaja krenula je jaka anksioznost i depresija. Nisam mogla spavati, jesti, funkcionirati. Krenula sam odmah na hagioterapiju jer sam znala da mi samo Stvoritelj može pomoći preko dragih ljudi i vjerovala sam u Njegovu terapiju i ozdravljenje. Otišla sam nekoliko puta kod psihijatra koji mi je dao antidepresiv, no meni nije djelovao uopće jer mi tabletica nije mogla vratiti muža, dijete, posao i dom. Znala sam da mi samo Stvoritelj može pomoći.
U Centru za duhovnu pomoć dodijeljena mi je predivna hagioasistentica koja mi se odmah jako svidjela jer je bila blaga, puna razumijevanja i preko nje se snažno osjećalo djelovanje Duha. Stvoriteljeva ljubav i nježnost tekle su kroz nju, svojim me je riječima utjehe i nade hrabrila i jačala. Danonoćno sam primjenjivala hagioterapijske principe koji su mi najviše pomagali za umanjivanje straha, raslo je pouzdanje i povjerenje u Stvoriteljevu svemoć. Zapravo, budući da sam sve izgubila, a bilo mi je izrazito teško, krenula sam se sve više oslanjati u svemu na Stvoritelja, a ljudi mi više nisu bili toliko potrebni. Također, nisu mi mogli ni pomoći ni nadoknaditi izgubljeno. Unatoč neopisivoj emocionalnoj boli svaki dan sam išla na posao znajući da me Stvoritelj nosi i daje snagu da izdržim i prođem s njim kroz teško razdoblje. Puno mi je pomoglo učestalo osvješćivanje hagioterapijskih principa, zakonitosti duha, upisivanje u misli ono što je dobro, lijepo, zdravo. Tijekom dana i noći ponavljala sam u sebi sve ono što ohrabruje… Moj duh je jačao i osjetila sam kako me ta duhovna dimenzija izvlači iz ponora i vodi ka svjetlu, ozdravljenju. Svaki dan sam šetala dva sata i tu se moj Duh najviše uzdizao. Promatrala bih prirodu oko sebe i ponovno počela biti svjesna koliko je život lijep i koliko Ljepote ima u njemu. Budući da sam u tom razdoblju patila od grozne nesanice svaku noć sam govorila: „Bit će dobro”, i svijest o toj istini me počela uspavljivati i ponovno sam počelanormalno spavati. Taj hagioterapijski princip primjenjujem već osam godina: što god da se loše dogodi samo tiho u sebi ponavljam: „Bit će dobro”, jer znam da je u temelju svega Dobrota. Također, ako se pojavi problem sa spavanjem ili se probudim u noći, samo tiho ponavljam: „Bit će dobro, zaspat ću”, i zaspim.
Sve što sam opisivala nije išlo preko noći, ali mi je primjena hagioterapijskih principa odmah dala nadu i relativno brzo sam se oporavljala. Nisam se unatoč teškoj situaciji predala očaju i beznađu, nego sam sve svoje pouzdanje stavila u Stvoritelja s vjerom i nadom da će on sve preokrenuti na dobro. Svakim danom bila sam snažnija, vedrija, počeli su se vraćati stari interesi koje sam posjedovala: ljubav prema glazbi, prirodi, književnosti, duhovnosti i filozofiji. Završila sam još jedan fakultet i počela se ponovno baviti pjevanjem. U duhu sam nekoliko godina opraštala svom suprugu i molila puno za njega. Ne znam jesam li do kraja oprostila jer sam napustila svog muža i nakon nekoliko godina išla sam na Crkveni sud koji je utvrdio ništavnost naše ženidbe, ali u mom srcu nema više ljutnje prema njemu, gorčine i zamjeranja. Nikad mu nisam željela ništa loše i u cijelom razdoblju prema njemu sam bila dobra, iako mi on nije tako uzvratio. Nakon njega bilo je još dosta ljudi koji mi na dobrotu nisu uzvraćali isto, no shvatila sam da se mi moramo mijenjati, a ne ljudi i svijet oko nas, a to je jedino moguće ako smo stalno uronjeni u Stvoritelja i punimo se Njegovom ljubavlju koja nas oblikuje i ozdravlja, čini sretnijima.
Od trenutka kada sam došla u Centar pa do današnjeg dana mogu reći da je moj stil života hagioterapijski: slušam često profesora Ivančića, primjenjujem hagioterapijska načela, u odnosu prema ljudima nastojim što više biti kao hagioasistenti, pohvaljujem što više ljude, gledam u njima dobro, hrabrim i tješim kada mogu, blaga sam. Nisam više navezana na ljude i materijalne stvari i ne očekujem previše od ljudi i svijeta, nego se najviše držim Stvoriteljevih skuta jer znam da me on uvijek drži i da Njega i sebe nikad neću izgubiti. Moje se želje nisu ostvarile, ali Stvoritelj vodi moj životu u nekom drugom smjeru, pokazuje mi šarolikost života i širinu izvan okvira koje sam zacrtala kao zadani kompas ili imperativ za sreću. Prepuštam se Njegovom vodstvu i radujem se avanturama u koje će me povesti. U čitavom ovom razdoblju bilo je lijepih trenutaka, dana, godina, ali i teških, mučnih gdje je trebalo izdržati unatoč svemu, podnijeti za neko više dobro. U svemu tome bitno je da uz Stvoritelja zaista sve možemo i da je tako neusporedivo lakše, svjetlije i smislenije.
