OPROSTITI SEBI
Sigurno si, dragi čitatelju, barem jednom u životu pogriješio, zalutao misleći da ideš pravim putem, a kada ono shvatiš da si promašio, pa se pitaš: „Kako mi se to moglo dogoditi?“
Tada počinjemo kriviti sebe i druge ako dopustimo da nas takvo iskustvo počne razarati i stvarati od nas frustriranu osobu. Prof. T. Ivančić u knjizi „Hagioterapija u susretu s čovjekom“ kaže: „Iskustvo ako je negativno opterećuje, optužuje i oduzima san, mirno razmišljanje i odluke za bolji život. Pozitivno iskustvo je dragocjeno, ako odlučimo slijediti njegove mudre pouke.“
Mi ne bismo bili to što jesmo da nismo padali, pogriješili, prošli mnoštvo situacija i kriza koje su nas oblikovale u čovjeka koji jesmo. Na tom putu je važno sebi oprostiti, razmišljati i uvidjeti gdje smo pogriješili, te od negativnog iskustva načiniti mudrost života.
Nisu li naše pogreške jedan novi početak, početak nekih boljih, savršenijih i genijalnijih odluka. Sigurna sam da nam one otvaraju vrata za obrat, no bitno je sebi oprostiti i sve činiti u suradnji sa Stvoriteljem.
Važno je znati da je Stvoritelj čovjekova temeljna funkcija i da svaka naša situacija, kriza i odluka, pa i ona kriva ima smisao. Stvoritelj je apsolutna Dobrota i On sve okreće na dobro pa i najteže životne situacije te ne postoji problem koji On ne može riješiti. S onima koji s Njime druguju sve se okreće na dobro.
Neka se tebi dragi čitatelju sve okrene na dobro! Dobar ti dan!
Ovdje donosim dio meditacije „Kako oprostiti sebi“ iz knjige „Oče“ (str. 79), prof. Tomislava Ivančića:
„Shvaćam, bilo je tu toliko nemoći, slabosti, situacija kojima nisam mogao upravljati.
Sile zla oko mene i u meni žele me u samome meni razdvojiti, stvoriti mržnju protiv sebe samoga.
Neću to dopustiti. Ne dam Zlomu da me uništava. Bog mi oprašta sve moje grijehe i sve krivnje.
Sada ja želim oprostiti sebe.
Uzet ću jedan po jedan svoj grijeh, jedan po jedan sukob u sebi, i reći ću duši mojoj: Ne boj se, volim te, opraštam ti, ne okrivljujem te.
Zagrlit ću svoju dušu i reći ću joj: Budimo prijatelji! Nećemo više brojiti negativnosti, nego samo pozitivne korake k cilju.“
Rođena u Zagrebu. Po struci mag. prometa. Kao član Zajednice ZMR se nalazi u četvrtoj točki formacije te je na putu izobrazbe i pripreme za hagioasistenticu. Sve ono za čim je čeznula pronalazi u radu i djelu prof. Tomislava Ivančića s kojim se prvi puta susreće 2016. godine. Od tada ne prestaje istraživati, čitati i proučavati profesorovu bogatu ostavštinu. Na KBF-u je završila program cjeloživotnog obrazovanja „Teološka kultura. Zaposlena je te u svoje slobodno vrijeme voli učiti strane jezike.
