Piše: Marijana Ištvanović, hagioasistentica
Predragi, voljeni i dragocjeni čitatelju,
pitam sebe i tebe toliko puta: Kojom snagom poći već iz jutra? Kojom hranom hraniti svoj duh u toku dana? Nakon tolikih kišnih proljetnih dana i hladnih vjetrova, svanulo je jedno novo, predivno, proljetno jutro. Šest i trideset je sati i odlazim svojim biciklom do izvora ŽIVOTA izvora ŽIVE VODE.
Kad voziš bicikl, pogled mora biti uvijek naprijed i gore, u visine, a ne u kotač, jer ćeš pasti. Tako činim i ovoga jutra, kad izlazim iz svojeg stana. Kad ono između oblaka, izlazak jutarnjeg sunca i zrake probijaju kroz oblake i padaju nad moj grad, da bi obasjale čovjeka. Vidljivi je to dodir Ljubavi, spoj neba i čovjeka, bez kojeg čovjek ne može živjeti. Ovim tekstom, želim te dragi čitatelju spojiti sa tim izvorom ŽIVOTA, koji je u tebi i u svemu što raste, cvjeta i miriše.
Pogled mi zastane na žutom maslačku i odmah mi u duhu dolazi slika „Međugorskog“ maslačka, u kojeg sam bila zagledana srcem. Maslačka, koji se tako snažno bori da bi svojom bojom i ljepotom opstao na onom kamenu, po kojem se penju već milijuni ljudi, koji traže ŽIVOT. Dok promatram taj maslačak, koji je na sunčanoj strani, vidim i onu drugu zasjenjenu stranu.
Ti dragi čitatelju, dobio si više od maslačka. Dobio si silu i snagu Duha, koja te oživljava. Koja baš tebi sada progovara: USTANI I HODAJ! MOŽEŠ TI TO.
Duh je taj koji oživljava svaku tvoju stanicu, On ti daruje ŽIVOT i ovo proljeće, ptice, sunce i sve što se miče na zemlji, pod zemljom i u zraku. Sve živi u Duhu za tebe i svakog čovjeka. Čujem kako moje srce progovara: Koju stranu života ti biraš već iz jutra? Hoćeš li krenuti putom svjetla, putem Dobrote, Istine, Ljubavi, Ljepote, mira, radosti…. Ili?
Možda si nemoćan, da ustaneš iz neke depresije, tuge, znaj da sunce može doprijeti i do tvojih dubina, jer tvoje dubine jesu ŽIVOT. Dovoljna je samo jedna zraka sunca, koja će obasjati tvoje čitavo biće, ako samo poželiš i otvoriš vrata svoga srca.
IZLAZ JE TU! U TEBI I PORED TEBE!
Pokušaji i ti dragi čitatelju češće biti zagledan u ljepotu jutra, kapljice rose koje sjaje na suncu, miris poljskog cvijeća, let šarenog leptira. Zahvali Tvorcu svega što postoji, reci i drugima da traže taj izlaz u ŽIVOT. Tako i ja sada nakon ovog jutarnjeg pisanja, radosno jurim na svoj gradski eko- vrt, gdje me čeka jedna žuta klupa, obasjana suncem, zasađeno povrće i cvijeće, svih mirisa i boja, koje je u tom Duhu izraslo već veliko i uskoro će se zacrveniti jagode i trešnje. Čeka me cvrkut svakojakih ptica i žablji kreket u potoku pored vrtova.
Da dragi prijatelju i to se zove POVRATAK U RAJ, na ovoj zemlji i to već iz jutra. Dopustimo Duhu, neka čini uvijek nešto novo u nama i oko nas. Ne moraš se puno truditi svojim snagama, već se prepusti milini, svijetlu i toplini proljetnog sunca, da te miluje i da te zagrli ta LJEPOTA oko tebe i u tebi. Sigurna sam, da ćeš tada prepoznati pravi smisao svojeg postojanja.
Radosno ti tvoje svako novo jutro, pa i ono kada se sunce sakrije, ali tvoje dubine su sada sunce, na koje čekaju svi oni koje ćeš sresti u svom danu.
