ZAVOLJETI SEBE
Postoji li nešto važnije na ovome svijetu od tebe, dragi čitatelju? Odgovor je da ne postoji. Ovih dana sam razmišljala kako je najvažnije zavoljeti sebe, svoje tijelo, život, oprostiti sebi i drugima te biti zahvalan na daru koji sam primila. Mi prolazimo ovim životom samo jedanput, ne postoji drugi „ja“, ne možemo ovaj život dati nekome drugome, a mi uzeti njegov, kao što ne možemo prodati vlastiti život te kupiti neki drugi, ali ono što možemo je prihvatiti i zavoljeti sebe.
Život ti je darovan i možeš ga samo prihvatiti ili ćeš cijeloga života gunđati i prigovarati kako nisi dovoljno dobar. Kako ću voljeti drugoga i Stvoritelja ako ne volim sebe? Kako ću biti sretan i ispunjen ako nisam prihvatio i zavolio sebe? Prof. Tomislav Ivančić je znao govoriti: „Nemaš nikoga boljega od sebe. Ti si svoja sudbina. Bez tebe ničega nema na ovome svijetu. Shvati, ti si najvažniji.“
Dragi čitatelju, voliš li ti sebe? Jesi li prihvatio sebe i svoj život? Da li si svjestan koliko si važan i dragocjen upravo u toj originalnosti? Želiš li biti original, jedinstven i neponovljiv ili ćeš cijeloga života imitirati druge?
Kada si sebe zavolio, tada si sretan i tada se čitav svijet mijenja. Svi vole biti u društvu onih koji sebe vole, takvi ljudi su omiljeni i potrebni, privlače druge i svi žele prijateljevati s njima. Najgore je izgubiti sebe, a to se dogodi kada imitiramo druge, kada želimo biti netko drugi, kada smo zagledani u ono što drugi rade umjesto da razvijamo svoju originalnost, svoje talente i sposobnosti. Svi traže originale, bilo u poslu bilo u privatnom životu, među prijateljima i poznanicima, svi traže one koji su onakvi kakve ih je Stvoritelj stvorio. Takvi ljudi su kreativni, sposobni i drugačiji, svi ih trebaju i svi čeznu biti kao oni.
Stvoritelj želi da postanemo veliki kako bi se On kroz nas proslavio i postao velik, a da bismo to mogli najvažnije je zavoljeti sebe te naučiti ostavljati bolnu i tešku prošlost kako bismo ušli u sretnu budućnost sa Stvoriteljem.
Dragi čitatelju, zagrli danas sebe i čini to često. Sjeti se pomilovati svoje ruke i noge jer samo sebe imaš. Bez tebe bi ovaj svijet bio siromašan za jedan dragocjen biser. Baš je lijepo što postojiš!
Vježba (dio meditacije iz knjige „Hagioterapijska ljekarna“, autorice Lele Crnek):
– Ja prihvaćam svoj život, zahvaljujem Stvoritelju za dar života.
– Moje srce mi govori da ovdje nisam slučajno. Netko je imao plan za moje postojanje.
– Ja vjerujem da moj život ima smisla. Želim uvijek ispred sebe imati viziju, projekt i ići za njim (Gledaj projekt ispred sebe.).
– Ja hoću razvijati svoje talente, prihvaćam sve svoje sposobnosti i želim ih razvijati kako bi moj život bio plodonosan.
Rođena u Zagrebu. Po struci mag. prometa. Kao član Zajednice ZMR se nalazi u četvrtoj točki formacije te je na putu izobrazbe i pripreme za hagioasistenticu. Sve ono za čim je čeznula pronalazi u radu i djelu prof. Tomislava Ivančića s kojim se prvi puta susreće 2016. godine. Od tada ne prestaje istraživati, čitati i proučavati profesorovu bogatu ostavštinu. Na KBF-u je završila program cjeloživotnog obrazovanja „Teološka kultura. Zaposlena je te u svoje slobodno vrijeme voli učiti strane jezike.
