Piše: Lana Poljak Branisavljević
TI BDIJEŠ
Rano je…Svi moji ukućani još spavaju. Osluškujem prve jutarnje tramvaje kako klize tračnicama. Zagreb se tek sneno budi…Volim tu jutarnju tišinu jer u njoj kao da najbolje mogu osluškivati disanje svoje duše…Doći k sebi za mene znači doći na Izvor svoga postojanja… “Dolazim Oče k Tebi. Ti ne spavaš, Ti bdiješ, nad svom svojom zemljom i nad svojim miljenicima.
Kroz glavu mi prolazi misao: “Što bi ovaj svijet bez Tebe? Tko bi stvarao novi dan, bojao nebo čudesnim bojama jutros? Tko bi pokrenuo ovo moje srce i moje misli? U čemu bi bila naša sigurnost i nada?”. Primi me u svoje krilo, jer baš poput malog djeteta trebam iznova Tvoj zagrljaj. U Tvojoj blizini osjećam se sigurno i zaštićeno…Ti poznaješ otkucaje moga srca. Ti im daješ ritam. U svakoj stanici moga bića upisan je Tvoj dah. I danas prihvaćam darovan mi život iz Tvojih ruku. Čuvaj me danas da ne odlutam stazama površnosti, besciljnosti i nesigurnosti. Želim s Tobom koračati i surađivati. Želim donositi dobro, istinito i lijepo ljudima koje ću susretati. No, istovremeno znam…brojni su izazovi u ovome svijetu pred svima nama, brojna iskušenja, brojne lažne i zamamne ponude. Daj mi snage da ne “skliznem”, da uvijek iznova svoj pogled uzdižem k Tebi, da se ne zagledam u nemoć, nepravdu, negativnosti.
Znam da ispravno činim samo onda kada slušam Tvoj glas koji jasno odjekuje u mojoj savjesti…Lijepo je biti u Tvojoj blizini, Stvoritelju moj…Neka Tvoja ljubav sada “nahrani” moju praznu “posudu” kako bi mogla i ja druge ljubiti i prihvaćati, posebno one koji su mi zahtjevni, teški, koje mi je teško razumijeti i imati sućuti za njih. Samo Tvoja ljubav može ispuniti praznine moga bića. Samo Tvoja nježnost može ozdravljati ono ranjeno u meni.” Vrijeme brzo juri, moram polako probuditi djecu za školu i krenuti na posao…no, sigurno znam, Ti ideš s nama, bdiješ nad nama i čuvaš nas svakog trena. Lijepo je biti Tvoje dijete!
Dragi prijatelju, neka i tebe u ovome danu čuva i vodi Stvoritelj koji je ljubav sama. Neka te prati na tvojim putevima i neka ti bude radost i snaga u svim izazovima života koji su pred tobom. Raduj se još jednom danu koji ti je darovan!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
