Piše: Lana Poljak Branisavljević
ZAHVALNO SRCE
Na jednom susretu zajednice “Molitva i riječ” voditelj je upitao nas sudionike: “Kako ti najbrže dolaziš k Stvoritelju? Što te s Njime čvrsto povezuje?”. Puno je godina prošlo od tog susreta, no to pitanje me tada, kao i sada i svaki put iznova protrese i uvodi u temeljnu istinu o tome gdje sam, kamo ide moj život i kome ja vjerujem. Sama pomisao na to tko sam, zašto sam na ovoj zemlji, tko je to mene darovao meni, kako to da ja postojim, tko je htio da ja budem žena, tko mi je darovao ovaj dan danas, uvodi me u tu sigurnost – Ti si Stvoritelju odgovor na sva ta moja pitanja.
Niti jedan čovjek kojeg sam susrela ne zna mi na njih dati odgovor. Sigurna sam, Ti si u temelju moga života. Promišljam dalje…gdje Te to zapažam Stvoritelju moj? Razgranata krošnja na putu do posla, cvjetna livada, mirisna ruža u vrtu moje mame, orhideja koju mi je darovala draga prijateljica, modroplavo nebo i kamena uvala, cvrkut ptica i nježni povjetarac, kiša koja udara u prozore…sve mi to i još mnoštvo riječima nedokučivih ljepota tako snažno, čudesno približava Tvoj lik. Kroz prirodu mi pružaš ruke i govoriš: ” I tu sam!”. Pomisao na moje roditelje, sestru, muža, moju obitelj u meni budi zahvalnost.
Drage ljude si mi darovao! Gledam svoju djecu kako rastu, smiju se, uče i propitkuju svijet oko sebe i opet snažno doživljavam – tako si me blagoslovio! Darovao si mi svoje blago! Kroz moju djecu ti me ljubiš…Ti si u glazbi, plesu, fotografiji, prekrasnoj građevini, ukusnom jelu…Ti si svemoguć, veličanstven, snažan, a opet tako bliz, nježan i blag…
Danas tebi, dragi prijatelju, postavljam isto to pitanje:” A kako ti najbrže dolaziš k svome Stvoritelju? Gdje najsnažnije doživljavaš Njegovu blizinu?”. Toliko će nas toga u danu rastresati i odvajati od Dobra, zar ne? Vjerujem da i ti imaš takvo iskustvo. Umor i brige, strahovi i nesigurnosti, poslovi i obaveze, ljutnje i nerazumijevanja…Ne dajmo da nas to zaustavi! Ne budimo lijeni tražiti Njegovo lice, otkrivati Njegovu prisutnost i dopuštati da nas On svakog dana ozdravlja i mijenja, jer čovjek bez svog Stvoritelja je kao stablo bez korijena i bez obzira na njegovu raskošnu krošnju i visoko deblo ono ubrzo postaje beživotno i suho.
U danima koji su pred nama pred tebe stavljam mali zadatak. Uzmi papir i olovku i polako probaj bilježiti gdje si to prepoznao Njegovu ljubav za tebe…Vjerujem da će tvoje srce zaigrati od radosti!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
