Iz arhive: Novi koraci broj 7. Godina izdanja 1997.
Ovdje vam donosimo nadahnuća koja su kao iskre i baklje znala svijetliti izgovorena tijekom naših zajedničkih molitava, osobito u onima koje su nas mijenjale.
Svijet će osjetiti da ste moji i kako podižem svoju Crkvu da je postavim kao svjetionik. Ljubite moju Crkvu, dječice! Kroz nju ću u vama činiti velika djela.
Evo, čistim vaše savjesti. Bacam vašu prošlost kao dronjke i odbacujem svaku silu zloga od vas. Štitim vas!
Kamo god pogledate tamo će moj Duh ići, tamo će njegov vjetar nositi ljude u moj zagrljaj.
I kad vam se čini da su krivudavi vaši putovi, ne bojte se! To sam ja dopustio, da još jače vidite svjetlo.
Dječice, vaša ljubav je samo u tome da vjerujete kako vas Otac nikada zavesti neće, da vas vodi i da će vas izvesti na svjetlost.
Kako ste mi dragocjeni kad priznajete da ste slabi i grešni.
Ne plašite se svojih tamnih pogleda, ne plašite se svojih misli. Plašite se samo odvojenosti od mene, od moje ljubavi.
Trebam vas, jer svijet vapi za mnom. A ja samo preko vas mogu k njemu. Zato vas opet pozivam: Ljubite me, ljubite svog Oca.
Rastite mi, djeco! A vi znate kako: po mojoj riječi, po poniznosti da slušate onako kako vam kažem, po tome da ljubite jedni druge, po tome da praštate jedni drugima.
Morate dalje tražiti moju volju da se ostvaruje, jer ona se može ostvariti samo ako je tražite.
Radujte se što sam vam dao Crkvu, što sam vas dao Crkvi i Crkvu vama. I nemojte zaboravljati moje ime blagoslivljati i uzvisivati među sobom. Nemojte zaboravljati govoriti hvala i slava, jer u tome je vaša sila.
