Subota 6.12. , Mt 9,35-38; 10,1.6-8
Kad Isus vidje mnoštvo, sažali se nad njim.
Zornice su započele, krenula je i naša kršćanska pobožnost a možemo reći i kršćanska formalnost. Isus je već tu , s nama je i gleda pune crkve, i osjeća veliku sućut prema nama.
Kao da kaže: Pa sve sam Vam dao. Životom svojim pokazao put, predao se do kraja za našu vječnost, otkupio nas od svakoga grijeha, poslao nam Duha svoga a mi i dalje kao pogani teturamo, dezorijentirano, nesigurni bez nade, u strahu , tmurnih lica izobličeni u pobožnim kilometarskim molitvama.
E tu leži hitnost naše nove evangelizacije….prvo probuditi one koji su pozvani da bude.
Riječ evangelizacija hrvatski se prevodi s „ proglas Radosne vijesti“. To je proglašenje Radosne vijesti da Bog ljubi čovjeka i da ga spašava praštajući mu grijeh i izvodeći ga iz „logora Smrti“ . Ona nije događanje u nekom uglu, u zatvorenoj prostoriji. Isus kaže da ono što smo čuli na uho propovijedamo na krovovima. Evangelizacija cijelom svijetu treba biti otvorena.
Cjeloviti proglas radosne vijesti T. Ivančić
Jesam li svjestan da sam ja taj planirani Božji radnik u polju. Ja kršćanin, pomazan Duhom svetim, osposobljen sam da budim ljude iz sna. A činim li to?
Držim li sebe budnim?
Oslanjam li se još uvijek samo na riječi iz nagovora. „
Krijem“ li se u zajednici? Jesam li duhovni uhljeb?
Zastani, promisli, kreni. Svijet čeka tebe kršćanine.
Trebat ćemo jednom Oca nebeskog pogledat u oči, a u zboru svetih potražit će nas i Tomislavove oči.
