Radost patnje – Biser

Gledati u čovjeku ono što je dobro činila mi se kao ofucana fraza koja se ponavlja. Tako živjeti izgledalo mi je nešto nemoguće.
Stalnim priželjkivanjem da se moje srce očisti, promijeni, da budem nova i drugačija, dogodilo se i ovo što se činilo nemoguće.
Ne bih čak rekla nekim naporom ili željom. Jedina čežnja i jedino što je bilo od mene je ta odluka da ja budem bolja, da ja budem nova.
Odjednom primijetim i ovo.

Kako kao da se ispod hrpe suhog lišća kod drugoga uvijek može vidjeti biser koji se skriva.

Zagledati se u taj biser i ukazati i njemu da ima to bogatstvo u sebi, je ljekovito. Primijetiti upravo ono gdje je velik, talentiran i sposoban darivati druge onim što nosi u sebi, što je njemu jedinstveno i neponovljivo. Zanemariti ono što sputava, ne gledati na slabosti, nego se zagledati u ono što je dragocjenost u njemu. Tada se čovjek sam okreće prema tom svjetlu, okreće se i zagleda u ono dobro što ima. Čak se i držanje tijela izmjeni, od onog da su ruke klonule, oči spuštenih kapaka… Odjednom se i na vanjskom izgledu uoči promjena – ruke više nisu klonule, pogled više nije spušten, oči ponovno zasjaje.
Tada, i izvana postaje vidljiva promjena: ono što je dobro iznutra počinje živjeti i izvana.

Radost patnje – Zahvalnošću do radosti

Total
0
Shares
Prev
Ljubiti čovjeka znači žrtvovati se za njega

Ljubiti čovjeka znači žrtvovati se za njega

(iskustvo jednog razrednika)

Next
Ako oprostiš

Ako oprostiš

Izvješće sa Evangelizacijsko - hagioterapijske tribine u  Novoj Gradiški


Ovaj sadržaj je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti  za tiskano ili online izdanje. Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Možda će vas zanimati