Moćan je taj osjećaj u čovjeku kada misli da ima kontrolu, da vlada situacijom.
I sama sam nekoć bila takva. Imala sam potrebu sve držati pod kontrolom, uvjerena da će samo tako sve biti dobro. A onda je došao dan kada sam morala sve pustiti. I dobro da jesam. Danas živim svjesna da u jednom trenutku mogu sve izgubiti, ali i da me upravo ta spoznaja naučila što je istinska sigurnost.
Čovjeku je, čini se, najteže predati sve i ispustiti konce iz svojih ruku. Iako zna da je kontrola tek privid i da ništa zapravo nije potpuno u njegovoj moći, ipak se iznova pokušava uvjeriti da jest.
Pustiti kormilo znači imati povjerenja. Spoznati da je Onaj kome predajemo sve sama Ljubav. Da ostvarenje mojih planova i mojih zamisli ne mora biti ono što je za mene najbolje.
Samo u potpunom predanju pronalazimo mir.
Tada postajemo spremni na svaki ishod jer znamo Kome smo povjerovali.
Odvezati se od prolaznoga kako bismo prionuli uz ono vječno. Jer iskustvo već imamo – kada dođu dani kojih smo se bojali, s njima uvijek dođe i snaga koja nas nosi.
Zato je pustiti jedini način da uistinu živimo slobodni. Jer tek kada prestanemo grčevito držati sve u svojim rukama, otvaramo prostor da Bog učini ono što sami ni zamisliti ne bi mogli.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
