Nevjerojatna je razlika biti prikovan uz krevet u svojoj bolesti ili biti prikovan za svoje strahove i slabosti u svojoj nutrini.
Imala sam priliku kroz život doživjeti obje stvarnosti, obje vrste paralize, invaliditeta. I sa sigurnošću mogu reći da je ta unutarnja okovanost, vezanost, ne sloboda puno teže za izdržati.
Čovjek je puno više od ovog materijalnog, puno dublje, nedokučiv, cjelovit, ali i krhak. Sposoban za nadilaženje svake vidljive granice.
Tijelo može biti sputano, ali duh nosi čovjeka na prostranstva slobode.
A kad je čovjek iznutra zarobljen, ni slobodne ruke ni zdrave noge ne mogu ga pomaknuti niti koraka.
Zato je ta nutrina čovjeka gdje se susreću strah i povjerenje, slabost i predanje, ropstvo i sloboda, odlučujuća i za ovo materijalno.
Jer ta snaga koju čovjek u sebi nosi ozdravlja i nosi i bolesne udove. Preobražava, oživljuje i ozdravlja i ono izvanjsko.
Jer iz te nutrine, iz te slobode, počinje istinsko ozdravljenje koje zahvaća cijelog čovjeka.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
